Na području Bileće, Nevesinja i Berkovića gradi se na stotine solarnih elektrana koje će vlasnicima donijeti desetine miliona maraka prihoda, a ove slabo razvijene lokalne zajednice i budžet Republike Srpske neće dobiti nijednu od mogućih miliona maraka po osnovu koncesione naknade.
Višemjesečno istraživanje portala CAPITAL pokazalo je da investitori, od kojih su neki poznati političari, lokalni funkcioneri i načelnici, ulažu milione maraka u ove projekte i koriste zakonske slabosti da izbjegnu ulazak u sistem koncesija, a zauzvrat će dobiti milione maraka subvencija za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora koje plaćaju direktno građani uz račun za električnu energiju.
Prema Zakonu o koncesijama Republike Srpske male solarne elektrane instalisane snage do 250 kilovata ne podliježu koncesijama. Za one preko tog ograničenja za svaki kilovat čas proizvedene struje bi trebalo da se plati jednokratna naknada koja se kreće od 0,5 do pet odsto u zavisnosti od vrijednosti investicije i dodatnih 0,0055 KM koncesione naknade za svaki proizvedeni kilovat čas električne energije.
Desetine onih koji trenutno grade solarne elektrane na području Bileće, Nevesinja i Berkovića su brzo osmislili model koji im omogućava da izbjegnu dugotrajnu procedure i troškove plaćanja koncesija. Umjesto jedne velike grade stotine malih, zasebnih elektrana od kojih je svaka samo par kilovata ispod zakonskog praga za plaćanje koncesije.
Ovim „cijepanjem“ se stvara privid kako je riječ o malim projektima, ali zapravo riječ je o nečemu sasvim suprotnom.
Koriste zakon kad treba uzeti, a „zakonske rupe“ da ne daju
Većina firmi koje grade solare i iza kojih stoje neki od najviših hercegovačkih privrednika i političkih funkcionera od regulatora su dobile garantovane otkupne cijene i podsticaje na period od 15 godina, a gruba procjena pokazuje kako će u tom periodu da prihoduju preko 50 miliona maraka.
Nakon toga slijedi novi petnaestogodišnji period tokom kojeg proizvođač ostaje bez podsticaja i ide na otvoreno tržište, ali to ih neće pogoditi, jer u prvoj polovini radnog vijeka, a često i prije, elektrane potpuno otplate uložena sredstva i počinju da donose profit.
Dok će sa jedne strane dobiti podsticaje, vlasnici solarnih elektrana neće plaćati koncesiju. Prihodi od koncesionih naknada se dijele između Vlade i lokalne zajednice, a odnos zavisi od stepena razvijenosti. Što je opština slabije razvijena, ima pravo na veći procenat.
Da su solarne elektrane koje se grade uključene u sistem koncesija opštine Bileća, Nevesinje i Berkovići bi za 15 godina zajedno sa Republikom Srpskom podijelile 2,6 miliona maraka. S obzirom na to da su one izrazito nerazvijene opštine, za njih su to značajna sredstva, jer godišnji budžeti sve tri opštine iznosi tek oko 20 miliona maraka.
Solarna groznica trese Hercegovinu
Interesovanje za proizvodnju struje iz energije sunca na području Hercegovine u posljednjih nekoliko godina poprimilo je oblike groznice.
Garantovana otkupna cijena koja sa podsticajem iznosi ukupno 18 pfeniga po kilovat času proizvedene struje na period od jedne i po decenije daje garanciju da će se investicija u najgorem slučaju isplatiti.
Tu poslovnu priliku su vidjeli brojni političari i privrednici iz hercegovačkog kraja koji su shvatili kako im je višak novca daleko isplatnije uložiti u solarnu energiju nego u do skora neprikosnovene nekretnine ili držati na štednji u banci koje daju sve manje kamate.
Kako bi svoje investicije sakrili od očiju javnosti, osnovali su preduzeća koja su registrovali na najbližu rodbinu.
Jedno od takvih preduzeća je i „Eco Energy“ iz Trebinja. Ono je registrovano na Draganu Pantović, suprugu Duška Pantovića, vlasnika firme „Dineco“, hotela „Nar“ i kurirske službe „X-expres“, te odnedavno predsjednika Područne privredne komore Trebinje.
„Eco Energy“ je nedavno od Regulatorne komisije za energetiku RS tražilo odobrenje za podsticaj za 14 malih solarnih elektrana u Berkovićima koje se nalaze na istoj lokaciji, jedna do druge, s tim da je zemljište podijeljeno na 14 dijelova. Od tog broja njih 13 je instalisane snage 249,90 kilovata, a jedna 149,94 kW, što je očigledan primjer izbjegavanja ulaska u sistem koncesije.
Da je riječ o velikom projektu, a ne o malim solarnim elektranama, najbolje pokazuje računica prema kojoj će ovo preduzeće za 15 godina od prodaje struje ostvariti prihode od preko 15 miliona maraka.
Da je tu bila jedna, a ne 14 malih elektrana, Republika Srpska i opština Berkovići bi po osnovu koncesije dobili oko 680.000 maraka.
Gradonačelnik Trebinja se sakrio iza žene, bivši načelnik prodao zemlju
Prema saznanjima portala CAPITAL, među brojnima koji su odlučili investirati novac u solarne elektrane je i porodica gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića.
Naime, njegova supruga Sofija je u Trebinju osnovala preduzeće „XT Company“ koje u Bileći, u naselju Zaušje, gradi dvije male solarne elektrane.
Jedna će imati instalisanu snagu od 147 kilovata i godišnje će proizvoditi 200.000 kilovat časova struje, dok je druga nešto slabija sa snagom od 117,6 kW i godišnjom proizvodnjom od 160.000 kilovat časova.
Za 15 godina proizvešće struju u vrijednosti od blizu milion maraka, a s obzirom na to da su svoj projekat podijelili na dva dijela i da nisu u obavezi plaćati koncesiju, Bileća neće ni od ovog projekta imati skoro ništa.
O kakvoj investiciji je riječ pokušali smo da saznamo lično od supruge gradonačelnika Trebinja, ali nismo stigli ni da joj pojasnimo razlog telefonskog poziva.
„Ne znam o čemu se radi i nemam vremena da razgovaram. Oprostite molim vas, nemojte se ljutiti“, kazala je ona u kratkom razgovoru.
Više informacija smo pokušali da dobijemo od samog gradonačelnika, ali on nije odgovarao na pozive.
Na drugom kraju Bileće elektrane gradi i Ćurićev doskorašnji načelnik Odjeljenja za privredu Ranko Bošnjak, vlasnik firme „Monting energetika“ i odbornik SNSD-a u Skupštini Grada Trebinje.
On je elektranu „Zrak“ podijelio na pet parcela. Svaka od njih ima snagu od 147.000 kW i godišnju proizvodnju od milion kilovat časova.
Kada se to pomnoži sa periodom od 15 godina na koji će dobiti garantovani otkup i podsticaj, dolazi se do prihoda od 2,7 miliona maraka na koji bi, da je u sistemu podsticaja, trebao da plati oko 140.000 KM.
Načelnik zarađuje na uštrb budžeta opštine
Priliku da od solarne groznice u Bileći nešto zaradi nije propustio ni bivši načelnik opštine Miljan Aleksić.
On je iza i oko privatnog imanja u naselju Miruše prodao više placeva po cijeni od pet maraka po kvadratu na kojima su izgrađene male solarne elektrane „Jezero“.
Riječ je o osam elektrana instalisane snage 147 kilovata koje će investitorima za petanestak godina donijeti prihode od 4,3 miliona KM, a Bileću i RS ostaviti bez naknade od 250.000 KM.
Zemljište kod imanja Miljana Aleksića koje je prodao za gradnju elektrana, FOTO: Capital
Prema informacijama dobro upućenog sagovornika CAPITAL-a u Bileći trenutno ne postoji parcela pogodna za gradnju elektrana, a da već nije prodata i data pod zakup.
Pregled solarnih elektrana koje su u izgradnji i pregled potencijalnih prihoda od koncesija za Bileću
Zato su se investitori okrenuli prema susjednoj opštini – Nevesinju gdje će u narednom periodu biti izgrađeno najmanje 40 malih solarnih elektrana.
Riječ je o elektranama „Geonova“, „Bratač“, „HS“ i „Lug“. Svaka je podijeljena na deset dijelova i na deset parcela od kojih svaka ima instalisanu snagu od 147 kW i godišnju proizvodnju od 216.014 kilovat časova. Samo će u podsticajnom periodu svaka od njih, preko džepova građana Srpske, zaraditi 5,8 miliona maraka. Sa druge strane, Srpska i Nevesinje neće moći da računaju na 1,3 miliona maraka koliko bi dobili da su ovi objekti uključeni u sistem koncesija.
Pregled solarnih elektrana koje su u izgradnji i pregled potencijalnih prihoda od koncesija za Nevesinje
I iza ovih projekata stoje ljudi bliski tamošnjem SNSD-u. Solarne elektrane „HS“ gradi preduzeće „Hercsoft“ iz Trebinja Vladana Mastilovića koji je vlasnik i „Herceg televizije“. Njegov brat Milutin je odbornik je SNSD-a u Trebinju i odnedavno direktor državne firme u sklopu Elektroprivrede Republike Srpske „Solarna fotonaponska elektrana Trebinje 1“ koja se bavi istim poslom kao i njegova privatna firma. Država gradi solarnu elektranu vrijednu 100 miliona maraka.
Načelnici opština iznenađeni
Načelnici Bileće i Nevesinja bili su iznenađeni informacijama do kojih smo došli u istraživanju. Ideju o zelenoj energiji načelno podržavaju, ali s druge strane kažu da bi trebalo napraviti pravičniji odnos u kojem bi i lokalna zajednica imala finansijsku korist.
Načelnik Nevesinja Milenko Avdalović kaže da lokalna zajednica nema nadležnosti da zaustaviti ovakvo ponašanje investitora.
„Obnovljivi izvori su budućnost, ali to se mora dovesti u okvire da i opština i država imaju neku korist, kao i ljudi koji u to ulažu svoj novac. Naravno da najviše treba da dobiju investitori, međutim nakon određenog perioda oni će te panele demontirati, a nama će ostati pusta zemlja koja se godinama nije koristila”, izjavio je Avdalović.
Novi načelnik Bileće kaže kako još nije stigao da se dobro uputi u situaciju na njegovoj opštini.
„Ulaganje u solarnu energiju je za mene pozitivna priča. U budžet su uplaćene brojne takse i naknade. Međutim, tek sam preuzeo funkciju i nisam stigao da se detaljno informišem o svemu tome“, kazao nam je kratko Vujović.
Maksimović: Koncesije za ovako male projekte su besmislene
Tragom naše priče put nas je doveo do preduzeća „Etmax“ iz Banjaluke koje je izgradilo ili još gradi većinu spomenutih solarnih elektrana u Hercegovini.
Vlasnik i direktor preduzeća Siniša Maksimović novinaru CAPITAL-a je pokušao da objasni da je riječ o malim projektima za koje koncesije nemaju smisla.
„Prvo – to predugo traje, ponekad i do tri godine, a drugo – troškovi su preveliki i ne opravdavaju investiciju, tako da nema nikakvog smisla. To se isplati za projekte i elektrane od 100 megavata vrijedne na desetine miliona maraka, ali kada je projekat milion maraka, ne isplati se čekati tri godine. Mi kao investitori i izvođači smo primorani da tako radimo“, rekao je Maksimović.
Smatra da lokalne zajednice i od ovako osmišljenih projekata imaju korist.
„Lokalne zajednice su kroz takse i razne dozvole više prihodovale nego što bi dobile od koncesija za elektrane. Kada podnosite zahtjev za sertifikat, morate priložiti 28 dokumenata i platiti pet do šest hiljada maraka taksi po jednoj elektrani. Po tom osnovu je u Bileću ušlo 200 do 300 hiljada maraka“, priča on.
Prema njegovim riječima, male elektrane se grade, jer nema zainteresovanih investitora za velike.
„Rijetke su firme koje imaju dva ili tri miliona da mogu investirati u takve projekte, ali ona srednja preduzeća koja malo bolje posluju mogu da ulože 200 do 300 hiljada. Njihovi limiti su elektrane instalisane snage između 100 do 200 kilovata. Kada bi se pustilo da se grade i elektrane od pet megavata bez koncesije, sigurno ih niko ne bi gradio, jer nemamo takvih investitora“, smatra Maksimović.
Ministarstvo: Promijenićemo zakon
U Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske poručuju da će sve analizirati i reagovati. Kažu kako se desila gotovo identična situacija u oblasti hidrocentrala kada su investitori gradili objekte sa manjom snagom na lokacijama na kojima je moguće graditi objekte veće snage i gdje postoji značajniji hidroenergetski potencijal.
To je kroz izmjene zakona zaustavljeno, ali je tom prilikom zaključeno kako nema potrebe mijenjati odredbu zakona koja je vezana za izgradnju energetskih objekata koji koriste energiju sunca, biomasu i biogas. Međutim, ispostavilo se kako to nije bio dobar potez.
Lopticu odgovornosti prebacuju na opštine. Kažu da dozvole za solarne fotonaponske elektrane instalisane snage do 250 kW izdaju lokalne zajednice zbog čega su one trebale analizirati opravdanost izdavanja velikog broja dozvola tamo gdje može biti dodijeljena koncesija za izgradnju većeg energetskog objekta od kojeg bi kasnije ubirali veći prihod.
Ipak, kako obećavaju, problem će pokušati riješiti kroz izmjene Zakona o obnovljivim izvorima energije koji je u pripremi.
„Ministarstvo će sagledati navedenu problematiku i predložiti zakonska rješenja koja će onemogućiti ostvarivanje podsticaja za manja postrojenja koja se grade na lokaciji na kojoj je moguća izgradnja postojenja veće instalisane snage za koju je potrebno pribaviti koncesiju. Donošenje Zakona je planirano u trećem kvartalu ove godine“, poručuju iz Ministarstva.
Ukoliko se to i desi, hercegovački investitori u solare neće imati posljedice, jer se izmjene zakona ne mogu retroaktivno primjenjivati.
Investitori su u svakom slučaju dobro upućeni da može doći do zakonskih promjena koje ne idu u njihovu korist i Regulatornu komisiju za energetiku (REERS) bukvalno su zatrpali zahtjevima za podsticaje.
Samo prošle godine su podnesena 104 zahtjeva za odobrenje preliminarnog prava na podsticaj za male solarne elektrane. Do kraja 2020. odobreno je 39 podsticaja, a značajan broj pozitivnih rješenja donesen je u januaru i februaru ove godine.
CAPITAL: Dejan Tovilović