Osoba koja se dokopala Katinog stana po cijeni od 25 tisuća maraka je, zamislite slučajnosti, djelatnica istog suda koji je Kati Šarić ekspresnom ovrhom oduzeo stan i stavio na javnu dražbu
Kata Šarić: Mislila sam da će mi pomoći, a oni napravili od mene još goru sirotinju
Piše: Marko Tomaš
Jugoslavija, hvala na pitanju, još uvijek postoji. U obliku svinjca. Mogao bi se, naime, sastaviti jedan obiman fantazmagorični roman samo ako bismo nabrajali sve svinjarije koje se u zadnjih par mjeseci događaju u popularnoj regiji. No, mi ćemo se ovdje koncentrirati samo na jednu jedinu od svinjariju, onu koja se tiče sudbine malog čovjeka kada ga dohvati dugačka bešćutna ruka korumpiranog i bahatog sustava čiji eksponenti život provode na relaciji parlament – zatvor što im naravno ne smeta da i dalje obnašaju visoke funkcije i igraju uloge nacionalnih vođa.
JOŠ GORA SIROTINJA
Kako navodi mostarski „Dnevni list“ cijeli slučaj, o kojem će ovdje biti riječi, započeo je prije petnaest godina. Tada je sada pokojni Bariša Šarić započeo sudski spor sa Mehmedom Mušićem koji je bez pitanja asfaltirao put preko Šarićeve parcele. Bariša je na mostarskom sudu dobio spor. Iako je Mušić izgubio, dio presude se na višem sudu u Sarajevu preinačio pa su se nagomilali troškovi spora u visini od 11 tisuća KM. Mušić je, kako bi se zaokružila financijska konstrukcija spora na Sudu predložio da se Šarićevim izvrši ovrha nad stanom. Sud, odnosno sutkinja Snježana Maksumić je udovoljila njegovom zahtjevu.
Stan je sudski vještak procijenio na vrijednost od 49 tisuća maraka. Odmah potom ga je Vesna Milas kupila po cijeni od 25 tisuća maraka. „Krvavo“, komentirala je u prijašnjoj izjavi za Dnevni list. Kata Šarić se, sama priznaje nije snašla u kako je kazala, „ovome mešetarenju“.
„Ja imam samo 4 razreda osnovne škole. Nisu me uputili što trebam raditi. Slala sam kćer Stanu više pita da ide na Sud. Oni bi joj tamo samo rekli da još malo sačeka. Stana je nosila 4 tisuće maraka u kuverti da im se sve plati. Toliki su bili prvotni troškovi. Rekli su nam da je sve naraslo na 11 tisuća i da sačekamo. Sada mi kažu da sam trebala ići na sud i čitati što tamo piše. Sine moj, ja sam mislila da će oni mene posavjetovati. A oni napravili od mene još goru sirotinju“, još uvijek u nevjerici kaže Kata.
Njena kći Stana i sin Ante su nezaposleni. Zahvaljuju mostarskoj i hercegovačkoj javnosti koja im je u zadnja dva dana pružila neviđenu podršku putem društvenih mreža.
„Bar znam da nismo sami. Ljudi hvala vam. Ja se nadam da će ovo ipak na kraju nekako izdobriti kad je ovoliko ljudi stalo uz nas“, s nadom je poručila Kata.“
Pravda i pravo, kako znamo, nikad se nisu sreli ni u putu. Tako i dužnosnici zaduženi za ovaj slučaj imaju opravdanje, mogu se praviti blesavi do sudnjeg dana pa potvrđuju novinarima kako ovakvo što jeste nemoralno ali da je sve učinjeno po zakonu.
Nemoralno i legalno katkad su prilično komplementarne stvari što govori o prirodi države, ali to nije tema emisije. Tema je, naime, promptnost pravosuđa u slučaju Barišine udovice Kate (ovrha je odrađena ekspresno unatoč tomu što je slučaj star 15ak godina). Naše je pravosuđe, ako je suditi po ovom slučaju, efikasnije i brže od američkog.
Pitanje je kome se ovom brzinom išlo na ruku? Osoba koja se dokopala Katinog stana po cijeni od 25 tisuća maraka je, zamislite slučajnosti, djelatnica istog suda koji je Kati Šarić ekspresnom ovrhom oduzeo stan i stavio na javnu dražbu. To zakon ne zabranjuje, tako kažu kolege Vesne Milas koja se na ovaj besprizoran način dokopala stana.
SVINJAC JEDAN OBIČNI
Djelatnici suda imaju pravo kupovati auta, stanove i druge ovršene pokretnine i nekretnine iako to nije običaj jer obično su banke te koje kupuju ovršene nekretnine. Običnim ljudima je to valjda gadljivo. I potpuno ih razumijem. No, Vesni Milas nije bilo gadljivo kupiti oteti stan jedne starice koja ima dvoje nezaposlene djece i, očito, nikoga da je zaštiti od pravosuđa ove zemlje.
Na dan pisanja ovog teksta zakazana je deložacija Kate Šarić iz njezinog stana. No, ona se nije i dogodila. Deložacija je odgođena jer su ogorčeni građani Mostara, njih 400injak, vlastitim tijelima spriječili deložaciju.
Nije da nas ovakvi slučajevi mogu začuditi. Ovo je samo jedan od slučajeva koji je dospio u javnost. Tko zna koliko ih je ostalo zakopano u jadu nekih ljudi koji su istjerani na ulicu kako bi netko mogao sebi priskrbiti neki stančić za sitnu lovu. Tko god ima zrnce moći koristi je kako bi se dočepao neke osobne koristi. Ali sve po zakonu, kako se čini. Nisu tu bitni socijalni slučajevi, nezaštićene starice, bolesni i nemoćni svake vrste.
Vremena u kojim živimo stvorena su prema slici i prilici vlastodržaca koji su takva pravila uspostavili. Vremena su beskrupulozna, bahata, pljačkaška, bezosjećajna. Ukratko, svinjac jedan obični, od dna pa do vrha piramide, i to nakon velikog pljuska.