Iz istorije znamo da su opresivni režimi i ideologije, bez obzira da li su “lijevi” ili “desni”, oduvijek pokušavali narušiti slobodu izražavanja. Ovo se uglavnom odvija zakonima o cenzuri i/ili zastrašivanjem medija.
Ovih dana se raspravlja o proizvoljnoj cenzuri naše slobode izražavanja u svim mogućim oblastima politike. Iako je ovo pitanje intenzivno političko, ključno je razumjeti da proizvoljna cenzura nije stvar ljevičarske ili desničarske politike, već prijetnja demokratiji u cjelini.
Zakon o ljudskim pravima u Evropi i na međunarodnom nivou predviđa da postoje uslovi u kojima se opravdano primjenjuju ograničenja slobode izražavanja. Međutim, takva ograničenja moraju biti izuzetno neophodna i obezbjeđena dostupnim zakonom koji se može osporiti na nezavisnom sudu.
Možemo vidjeti kako ovaj princip funkcioniše u praksi u SAD-u i Evropi. Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država presudio je da govor koji teži da “podstakne neposrednu povrijedu mira” nije zaštićen pravom na slobodno izražavanje. Slično tome, u dobro poznatom predmetu Handyside protiv Velike Britanije, Evropski sud za ljudska prava je presudio da prava slobodnog govora tužitelja nisu prekršena novčanom kaznom zbog objavljivanja “razvratne” knjige, ali je u ovom slučaju postavljen visoki standard kada su u pitanju situacije u kojima takva ograničenja treba nametnuti.
Bez slobode izražavanja, manje je političke odgovornosti. Manje odgovornosti znači više zloupotreba i više korupcije.
Proizvoljna cenzura: Pitanje ljudskih prava, a ne ljevice i desnice
Iz istorije znamo da su opresivni režimi i ideologije, bez obzira da li su “lijevi” ili “desni”, oduvijek pokušavali narušiti slobodu izražavanja. Ovo se uglavnom odvija zakonima o cenzuri i/ili zastrašivanjem medija.
Proizvoljna cenzura rezultirala je da se kanali “za izbor” više puta blokiraju na YouTube-u.
Proizvoljna cenzura rezultirala je da YouTube “sakriva” LGBT kanale.
Ovo ugrožava najslabije.
Ovo ugrožava demokratiju i odgovornost.
Gledajući unazad – historija nas uči svemu što trebamo znati.
Gledajući naprijed – ne smijemo nikad ponoviti greške iz prošlosti.
Borba protiv proizvoljne cenzure odnosi se na pristojnost, jednakost i istinu, a ne na politiku.
Izvor: EDRI