Studenti predstavljaju dio francuske populacije koji se najviše mobilizirao. Na većini velikih sveučilišta formirani su plenumi i održavaju se rasprave o ovom problemu. Mnogi su se studenti priključili prosvjedima i činili su većinu od milijun demonstranata koji su marširali po čitavoj Francuskoj 31. ožujka.
Pierre Boutonnet iz francuskog saveza sindikata Solidaires za Radnička prava komentira novi Prijedlog Zakona o radu koji će u francuskom parlamentu biti predstavljen 3. svibnja, masovne prosvjede koji su uslijedili nakon njegove najave, kao i iznimno značajnu ulogu studenata, srednjoškolaca i studentskih plenuma u borbi protiv novog Prijedloga Zakona o radu: „Studenti predstavljaju dio francuske populacije koji se najviše mobilizirao. Na većini velikih sveučilišta formirani su plenumi i održavaju se rasprave o ovom problemu. Mnogi su se studenti priključili prosvjedima i činili su većinu od milijun demonstranata koji su marširali po čitavoj Francuskoj 31. ožujka. Tisuće srednjoškolaca su također sudjelovale u ovim prosvjedima i plenumima koji su uslijedili. Studenti su nakratko blokirali i neka sveučilišta u Parizu. […] To međutim ne znači da su studenti odvojeni od sindikalne scene. Naš sindikalni savez Solidaires vrlo je aktivan u borbi protiv ovog Prijedloga Zakona, a Solidaires étudiants, studenski dio saveza, u kontaktu je s drugim ograncima saveza s ciljem da se stvori što veća mobilizacija studenata, prekarnih i drugih radnika, zaposlenika iz javnog i privatnog sektora, kao i nezaposlenih.“
Novi Prijedlog Zakona o radu
Prijedlog novog Zakona o radu bit će predstavljen francuskom parlamentu 3. svibnja. Ovo je jedan od najambicioznijih prijedloga zakona francuskog predsjednika od 2012. godine. Ovaj Prijedlog Zakona, koji je u svojoj osnovi liberalan, pogoduje interesima poslodavaca zato što predviđa da pregovaranje u poduzeću ima prednost pred zakonima na nivou države. Nadalje, on ne uključuju samo radno zakonodavstvo nego i granske ugovore, odnosno odredbe koje definiraju uvjete rada i plaće u pojedinim sektorima. Ako zakon bude donesen, zaposleni u istom sektoru mogli bi raditi u različitim uvjetima, ovisno o tome prihvate li radnici u pojedinim poduzećima nove uvjete.
Zaposlenici bi u tom slučaju na promjene koje predlaže direktor poduzeća jednostavno glasali za ili protiv. Prijedlog Zakona također predviđa da se zaposlenike može konzultirati o promjenama ugovora o radu bez dijaloga sa sindikatima, a, osim toga, Prijedlog Zakona olakšava davanje otkaza i ograničava iznos otpremnine. U francuskom kontekstu, gdje preko 6 milijuna osoba traži posao, novi Zakon bi omogućio „ucjenjivanje“ otkazom: poslodavac bi mogao zaprijetiti zaposlenicima otkazom ako ne prihvate nove uvjete rada. Cilj Zakona je učiniti tržište rada fleksibilnijim i ukinuti prava koja su radnici stekli od početka 20. stoljeća.
Na kraju, Prijedlog Zakona bi povećao moć vlasnika kapitala na štetu radnika. Vlada tvrdi da će mogućnosti olakšanog davanja otkaza direktore poduzeća ohrabrivati na nova zapošljavanja i da će, zbog izmjena ugovora o radu, poduzeća biti konkurentnija na međunarodnom tržištu. Ustvari, cilj je ovog Prijedloga Zakona povećati profit poduzeća tako da se uvjeti rada francuskih zaposlenika približe uvjetima u zemljama gdje je niža stopa radničkih prava i gdje su niže plaće.
Mobilizacija studenata
Nažalost, francuske radnike je teško mobilizirati u kontekstu povećane prekarnosti, porasta masovne nezaposlenosti i pada životnog standarda. Osim toga, u Francuskoj je većina novina i velikih elektroničkih medija u vlasništvu četiri velika kapitalista. Stoga, čak ako je većina sindikata protiv Prijedloga Zakona i čak ako su francuski radnici svjesni njegovih štetnih posljedica, dosad organizirani štrajkovi nisu imali dovoljnu masovnost da se Prijedlog Zakona povuče. Prosvjedi i štrajkovi održali su se 31. ožujka, 5. i 9. travnja, a prosvjed je zakazan i za 28. travnja. Prema pisanju nezavisnog lista Le canard enchaîné, vlada se boji generalnog i dugotrajnog štrajka, ali to ne priznaje u javnosti.
Studenti predstavljaju dio francuske populacije koji se najviše mobilizirao. Na većini velikih sveučilišta formirani su plenumi i održavaju se rasprave o ovom problemu. Mnogi su se studenti priključili prosvjedima i činili su većinu od milijun demonstranata koji su marširali po čitavoj Francuskoj 31. ožujka. Tisuće srednjoškolaca su također sudjelovale u ovim prosvjedima i plenumima koji su uslijedili. Studenti su nakratko blokirali i neka sveučilišta u Parizu. Oni, naravno, razmjenjuju informacije preko društvenih mreža, što im omogućava da djelomično zaobiđu medijsku kontrolu informacija.
To međutim ne znači da su studenti odvojeni od sindikalne scene. Naš sindikalni savez Solidaires vrlo je aktivan u borbi protiv ovog Prijedloga Zakona, a Solidaires étudiants, studenski dio saveza, u kontaktu je s drugim ograncima saveza s ciljem da se stvori što veća mobilizacija studenata, prekarnih i drugih radnika, zaposlenika iz javnog i privatnog sektora, kao i nezaposlenih.
Pokret Nuit debout
Tako iza pokreta Nuit debout (Noćni ustanak) stoje studenti i mladi izloženi prekarnosti u sferi rada, tj. iza pokreta koji od 31. ožujka na pariškom Trgu Republike gotovo svakodnevno okuplja između tisuću i tri tisuće ljudi koji diskutiraju o socijalnim i političkim problemima. Ovaj pokret ne namjerava stati samo na rušenju novog Prijedloga Zakona o radu.
Budući da većina francuskih glasača izlazi samo na predsjedničke izbore, pokret Nuit debout okuplja pojedince s radikalne ljevice koji su nezadovoljni postojećim političkim strankama i koji traže veći utjecaj glasa građana. Vlada formirana nakon zadnjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora tvrdi da pripada ljevici, ali predlaže represivne zakone i izlazi u susret vlasnicima kapitala. Nasuprot tome, veliki broj građana želi podržavati političke projekte koji pogoduju radnicima.
Nuit debout raspravlja o kolektivnim akcijama, ali ove akcije se ne provode u ime pokreta. Svaki sudionik je slobodan sudjelovati u organiziranim akcijama. Pokret je za mnoge mjesto politizacije i on se proširio u više od 60 gradova, ali veliki mediji su mu dosta nenaklonjeni i upravo ističu rijetke epizode nasilja, iako je pokret rijetko uništavao imovinu ili napadao ljude.
Prijevod: Clémentine Choubrac