Na jugoistoku Sibira, u oblasti Irkutsk, u gustoj i divljoj tajgi na rubu 1350 metara visokog brda nalazi se neobična krečnjačka formacija. Za nju je znalo svega nekoliko lokalnih stanovnika sve dok je 1949. godine nije otkrio geolog Vadim Kolpakov za vrijeme ekspedicije koja je izrađivala geološku kartu Rusije. Prvo je pomislio da se radi o rudarskom kopu ili arheološkom lokalitetu, ali je te pretpostavke brzo odbacio jer nisu bile u skladu s poviješću i tradicijom tog kraja gdje žive Evenki i Jakuti koji se pretežno bave stočarstvom. Pokušavao je pokrenuti znanstvenu ekspediciju, međutim za nju se dugo nisu mogla pronaći financijska sredstva.
Formacija je nazvana Patomski krater, po rijeci Patom koja protječe u blizini i po kojoj je nazvana čitava visoravan. Ubrzo je nastao i naziv Kolpakov stožac, a lokalno ga je stanovništvo nazivalo Gnijezdo ognjenog orla.
To brdašce od razbijenih krečnjačkih blokova kao da raste iz guste tajge. Promjer mu je oko sto pedeset metara, a visina oko četrdeset metara. Kruna krnjeg stošca je u obliku prstena, a u njezinom središtu je manje brdo, visoko oko dvanaest metara.
Ravnatelj Instituta za proučavanje Zemljine kore, akademik Dmitrij Gladkočub, smatra da nije ispravno ovu krečnjačku formaciju nazivati kraterom. Prije svega, jer se pod kraterom podrazumijeva udubljenje dok ovdje postoji uzvišenje, a i zato što se uz krater vezuju reljefne forme koje nastaju uslijed pada kozmičkih tijela, što u ovom slučaju nije znanstveno potvrđeno.
Analizom godova drveća koje raste u blizini, znanstvenici su pobliže procijenili starost ovog lokaliteta. Iako razni izvori navode različite informacije, opći je zaključak da je Patomski krater star između dvjesto pedeset i petsto godina.
Nakon što je ovaj fenomen dobio pažnju šire javnosti, razvio se popriličan broj teorija o njegovu nastanku: od onih koje su bile pod uplivom lokalnih praznovjerja do suvremenijih, koje spominju vanzemaljce i nuklearne elektrane. Od 2005. g. započela su ozbiljnija znanstvena istraživanja koja su opisala određene anomalije, ali i postavila zanimljive hipoteze.
Dok su analizirali godove obližnjeg drveća kako bi utvrdili starost Patomskog kratera, znanstvenici su primijetili neobičnu pojavu. Naime, godovi nastali u razdoblju kada se pretpostavlja da je nastao i krater, znatno su širi od ranijih ili kasnijih godova, što znači da drveće na tom mjestu pokazuje znakove ubrzanog rasta. Budući da je slična pojava zabilježena i nakon černobilske katastrofe, zaključeno je da bi uzrok mogao biti povećana razina radijacije.
Ekspedicija geominerologa Alexandera Dmitrieva s Nacionalnog tehničkog sveučilišta Irkutsk ustanovila je magnetsku anomaliju, odnosno povećanje intenziteta Zemljina magnetskog polja na tom području. To može biti rezultat djelovanja magnetskih minerala i stijena koje se nalaze ispod površine, a koje sadrže mineral magnetit. Njegova je pretpostavka bila da potječu od bogatog nalazišta željeza smještenog na oko sto pedeset metara ispod površine.
Postoje tri značajnije hipoteze koje su utemeljene na dokazima pronađenim na samom lokalitetu.
Prva hipoteza, da je Patomski krater nastao padom meteorita, dugo je bila popularna. Uporište je nalazila u Tunguskoj eksploziji koja se 1908. godine dogodila u susjednoj, sedamdesetak kilometara udaljenoj Krasnojarskoj oblasti. Međutim, nakon utvrđivanja starosti Patomskog kratera, zaključilo se da je postojao i prije Tunguske eksplozije te je ova teorija pala u vodu.
Na znanstvenoj konferenciji koju je 2010. godine organizirao Rudarski institut u Sankt Peterburgu na temu Patomskog kratera, vodeći znanstvenici Ruske akademije znanosti odbacili su hipotezu o njegovom meteoritskom porijeklu.
Prema drugoj hipotezi, koju je iznio geolog dr. sc. Alexander Pospeev, Patomski krater je vulkanska struktura nastala djelovanjem plina. On navodi da se krater formirao oslobađanjem tekućeg vodika, a emisija topline koja je potom uslijedila potaknula je ubrzani rast drveća, fenomena do tada pripisivanog radijaciji. Prvo se dogodila velika eksplozija koja je stvorila stožac, a zatim je druga eksplozija izbacila plin u njezino središte i formirala manje brdo. Iako još uvijek nije otkriveno porijeklo kratera, sa sigurnošću možemo reći da je njegovo porijeklo zemaljsko, zaključio je Pospeev.
Treća hipoteza koju su izložili znanstvenici govori da je krater nastao prilikom tzv. freatske erupcije koja sadrži samo vodenu paru. Sakupljeni podaci omogućili su da se pretpostavi da je Patomski krater ustvari kriovulkan – ledeni vulkan, vrlo rijetka pojava na Zemlji, ali postoji na nekim drugim planetima i njihovim satelitima. Znanstvenik Dmitrij Gladkočub objašnjava da se tijekom dugogodišnjeg smrzavanja podzemnih voda površina tla ispupčila. Uslijed promjene klime i zagrijavanja, led se unutra otopio, a središnji dio uzvišenja je propao pod silom teže formirajući takvu strukturu. Međutim, vrlo je izgledno da se i dalje formira.
Ovaj neobičan fenomen samo potvrđuje da priroda krije mnoge tajne. Njihovo otkrivanje potiče nas na proučavanje zakona koji uređuju svijet čiji smo dio i mi sami.
Autor: Anđela Marković – Nova Akropola