U korijenima fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, ili još bolje, međunarodnom zavjerom. Ali zavjera mora takođe doći iznutra. Fašističke vlade osuđene su na to da gube ratove jer su nesposobne da ispravno procijene neprijatelja. U fašizmu ne postoji borba za život, naprotiv, život se živi samo zbog borbe. Zbog toga, pacifizam je kolaboracija sa neprijateljem. Građani se pozivaju samo kada treba odigrati ulogu naroda.
Svjedoci smo da vodeće političke strukture u Bosni i Hercegovini koriste (zloupotrebljavaju) teme iz prošlosti, uključujući i ratne zločine i genocid za međusobno optuživanje i podizanje tenzija u javnosti, koja se nije dovoljno suočila s prošlosti. Ciljeve takvog ponašanja lako je naslutiti – skretanje fokusa s nekih drugih tema i zbijanje etničkih redova u glasačkoj mašineriji oko samoproglašenih nacionalnih vođa.
U slučaju da program vaše stranke nema ništa zajedničko s programom stranke s kojom sklapate savez, računajte da i program stranke s kojom sklapate savez nema ništa zajedničko s programom vaše stranke: to vam je, dakle, zajedničko
Narodni heroj, revolucionar, književnik, novinar i buntovnik iz Banjaluke kojeg se danas rijetki sjećaju iako njegovo ime čitamo u nazivima mnogih ulica, škola, domova kulture i kulturno-umjetničkih društava. Nekada je njegovo ime bilo poznato svima i gdje god bi se pojavio važio je za vrsnog poznavaoca ekonomske nauke i istorijskog materijalizma. Bio je prepoznatljiv po okruglim naočarima i elegantnom šeširu koji je prikrivao njegovu razbarušenu kosu. Svojim radom i zalaganjem obilježio je vrijeme u kojem je živio. Veselin Masleša i njegova sestra Nadežda Masleša mnogo su doprinijeli da Banjaluka danas bude to što jeste, a njihovi preci su zajedno sa ostalim banjalučkim trgovcima učestvovali u razvoju grada na Vrbasu.
Uvijek me bilo strah kakva će ova moja dva tikvana ispasti. „Nije čudo sinko što se sve događa, pogledaj samo kakve igrice igraju“, zgražala se moja stara nad njihovim Playstationom. Često sam bio zgrožen i sam. U nekakvoj Grand Treft pizdariji možeš ljude prebijati palicama, gaziti policajce autom, možeš što ti padne na pamet. Nikada im nisam branio ništa, i zbog toga me najviše i bilo strah.
I koliko god gleda unazad čini mu se da ničega osim odrona nije ni bilo. Zato se valjda i osjećamo zatrpanima, kao da smo pod gomilom kamenja. Pritisnuti sve teže dišemo. Ne čuje se više naš jezik. Nerazgovijetan je u gomili svakodnevnih malih eksplozija koje izazivaju odrone koji nas zatrpavaju.
Bilo je bullyinga i u naše vrijeme, ali se to nije snimalo i dijelilo po društvenim mrežama – podsjetila me nedavno prijateljica kad smo komentirale pritisak pod kojim su žrtve međuvršnjačkog nasilja sada.
"Željela sam da živim sa divljim životinjama i pišem knjige o njima, ali ljudi su mi govorili: 'Kako ti to možeš? Afrika je daleko, ne znamo mnogo o njoj. Nemaš novca. Ti si samo djevojčica'".
Jedan od razloga zašto se žene nerado posvećuju ekonomiji može biti muška šovinistička svinja koja dominira ovim poljem, prerušena u ovaploćenje čiste ekonomske racionalnosti.
