Paklene uvrede i zvjerska pretjerivanja korisnika društvenih mreža zapravo liče na posrnulu magiju, na kruženje jedne pradavne kletve prsle na milijardu djelova
Obično prvo saznamo njegovo ime. Ponekad i šta je bio po zanimanju, gdje je radio, kakav je bio kolega, komšija, sin ili brat. Nedugo nakon što mu objelodane ime i prezime, ukucavamo ga u tražilice. Tražimo ga na Googleu ili sličnom pretraživaču, na društvenim mrežama. Dok mu ukucavamo ime, Facebook nas preduhitri pa nam sam ponudi prezime, da se ne mučimo, uz napomenu: Popular now.
Sve više se čini kao da nas zazidavaju u neku kulu da hodamo ulicama do kojih se sunce teško probija a vjetar se mora snalaziti kako zna i umije ne bi li pročistio zrak.
Nikad nije bilo više „toksičnih osoba“, „graničara“, „narcisa“, „patologa“ i „sociopata“ oko nas. Psihička bolest se popularizira, a često i romantizira; popularni su videi iz psihijatrijskih ustanova i ”influenseri sa psihijatrijskom dijagnozom”, što bi samo po sebi bilo pohvalno da ne postaje trend, naročito među mlađom populacijom
Protest ispred univerziteta Kolumbija, april 2024, foto: Wikimedia
Umesto da brane pravo na protest, centristi pokazuju navodnu neutralnost tako što osuđuju Trumpove sledbenike dok istovremeno poriču legitimitet studentima. Ne moramo se sasvim slagati s agendom studentskih kampova da bismo shvatili da su oni prvi pretnja demokratiji, dok ovi drugi imaju potencijal da je ojačaju.
Marksovo zalaganje za proletarijat neodvojivo je od njegove vere u demokratiju. Ljudi su morali da zbace svoje okove vlastitim kolektivnim naporom tamo gde su se zatekli, a ne da im se emancipacija odnekud dodeli. Ono što se promenilo od štrajka rudara, dakle, nije to da je radnička klasa nestala, već da su se promenili njeni materijalni uslovi.
Sigurno ste čuli za famoznu sintagmu “čovjek i žena.” Zar žena nije čovjek? Ova priča seže u vrijeme nastanka društvenog ugovora pomoću kojeg su, kako to objašnjava Carol Pateman, “muškarci svoje prirodno pravo nad ženama preveli u sigurnost građanskog patrijarhalnog prava”, tvrdeći da ženama nedostaju sposobnosti i osobine individue (čitaj: čovjeka, muškarca, racionalnog bića). Ovom vrstom društvenog uređenja žena je postavljena kao drugotna – građanka drugog reda.
Nedavno smo imali priliku da vidimo kako Instagram ograničava politički sadržaj. Ova platforma automatski je isključila politički sadržaj svojim korisnicima, ostavivši mogućnost da se ova opcija promijeni ručno, pritom bez nekog naročitog objašnjenja zašto se ovo dogodilo. Ovaj fenomen zanimljiv je iz nekoliko perspektiva. Za pretpostaviti je da je Instagram u tom trenutku povukao ovaj potez kako bi spriječio širenje političkog sadržaja usmjerenog prema Palestini, jer su društvene mreže jedno od osnovnih sredstava komunikacije i širenja poruka. Sada se otvorilo pitanje ko zapravo ima autonomiju na društvenim mrežama? Da li smo slobodni da otvoreno objavljujemo sadržaj političke i socijalne prirode na društvenim mrežama ili nas ipak ograničava državni zakon i politika vlasnika ovih mreža? Da li su društvene mreže samo prostor gdje velike kapitalističke firme reklamiraju svoju robu i usluge kako bi uvećali profite?
Imenovanje ovako kontroverznih ličnosti ima ozbiljne implikacije na državu, od odnosa s medijima do privlačenja stranih investicija. Strani investitori, suočeni s ovakvim liderstvom u ključnim sektorima, imaju razloga sumnjati u stabilnost i integritet zemlje. Stoga, kako bi se revitaliziralo povjerenje i privukle strane investicije, nužno je razmotriti ozbiljne reforme u sigurnosnom sektoru i izabrati lidera koji će istinski garantirati sigurnost i povjerenje građan.
