Za vrijeme Drugoga svjetskog rata SAD, s Velikom Britanijom i Kanadom razvili su i izgradili atomsku bombu. Nazvali su to „Manhatten-Project“ a počelo je 1939. Prema procjenama 130.000 ljudi je bilo involvirano u taj projekt. Sam je bio jedan od njih.
Tokom dve i po godine kako pripremam i uređujem ovu rubriku nije bilo teksta poput "Ja sam ponosni unuk partizana", koji je, raznošen i šerovan internetom, za kratko vreme izazvao tako brojne i emocijama nabijene komentare i reagovanja.
Neki se ljudi sa ovoga svijeta ispišu tiho, dok o drugima odjekuje na sve strane... Čini mi se da ni u smrti svi nismo jednaki... A kažu da je Ona samo promjena svjetova, te kao i Život voda istoga mora...
Evo zašto ja o tome pišem, zašto razmišljam o gladnim i napuštenim životinjama, a ne o gladnim i napuštenim ljudima, zato što ljudi uvijek imaju mogućnost izbora, životinje ne.
Pred dvadesetu obljetnicu „Oluje“ posjetili smo Glinu, grad na Baniji sedamdesetak kilometara od Zagreba, koji je od 1991 do 1995 bio pod samoproglašenom „Republikom Srpskom Krajinom“. Nakon „Oluje“ vratili su se izbjegli Hrvati, koju godinu nakon toga krenuo je i povratak izbjeglih Srba. Zanimalo nas je – kakva je prošlost, sadašnjost i budućnost Gline?
Internet slovi za prostor slobode, nominalno, u praksi, situacija je simptomatična. Od RS-a do Crne Gore se ljudi privode u policijske postaje da daju izjavu o djelovanju na društvenim mrežama čime se direktno poručuje da nas prate i u sigurnosti naše sobe.
Zvali to diplomacijom topovnjače ili banana ratom, ova okupacija nikad nije bila zamišljena – onako kako to Amerikanci tvrde – da širi demokraciju, osobito što određene demokratske slobode u to vrijeme nisu bile dostupne ni vlastitim crnim američkim građanima.
