Zvali to diplomacijom topovnjače ili banana ratom, ova okupacija nikad nije bila zamišljena – onako kako to Amerikanci tvrde – da širi demokraciju, osobito što određene demokratske slobode u to vrijeme nisu bile dostupne ni vlastitim crnim američkim građanima.
U haškoj sudnici u maju 2011 godine, demografski ekspert iz Republike Srpske, Stevo Pašalić[1] je prezentovao svoj stručni izvještaj kojim osporava nalaze demografskog veštaka Ewa Tabeau.
To, eto, da čuveni kapetan Žarko Varajić, najbolji strijelac u cjelokupnoj historiji finala Kupa europskih prvaka, i dobri div Raša Radovanović, koji je za sarajevski klub odigrao pet stotina utakmica i zabio deset hiljada koševa, uopće moraju – a kamoli da pritom ne mogu – dokazati da su prije 1992. sakupili nekog jebenog radnog staža u Košarkaškom klubu Bosna, preciznije i plastičnije govori o amputaciji memorije u Bosni i Hercegovini nego svi znanstveni radovi, evidencije i vicevi na tu temu.
Zavođenje feminizmom postalo je popularna praksa u suvremenom svijetu, no odgovor na pitanje tko i zašto zavodi je vrlo kompleksan i višeznačan. Ipak, moguće je izdvojiti dva najupečatljivija slučaja: eksploataciju jeftine ženske radne snage u zemljama izvozne proizvodnje te tvrdnju da su žene, a ne državni razvoj, ključne za eliminaciju siromaštva u zemljama Trećeg svijeta.
Generacija Titovih pionira, onih koji su preživjeli pretvorbu Jugoslavije u Konzumoslaviju devedesetih, pamti crtani film Kalimero bez reklame na kraju. Taj crtani se uvijek završavao rečenicom: Nepravda pa to ti je!
Sada dok su nam oči uprte u Grčku više nego što je to uobičajeno a pojam demokratije kao da ponovo biva prizivan, u vidu kratkog priloga letnjoj šemi Peščanika zašto se ne podsetiti nekih bogougodnih pripovesti iz vremena početaka demokratije u antičkoj Heladi? Naročito danas kada u našem podneblju počinje da buja svakojaka spomenička plastika, za šta je neoantičko Skoplje samo jedan, istina nezaobilazan primer.
Možda će se neko i začuditi ako ga podsetim da je naziv grada Mostara vrlo slojevito saopštenje. Ono dovodi u vezu dve slike, dva pojma, možda i dve pojmovne kategorije – ’most’ i ’grad’ – i povezuje ih u nedeljiv semantički par koji je, daljom čarolijom jezika, spakovan u jedinstven ali višeznačan toponim.
