Može se reći da žena, zato što shvaća kakav strašan danak mora platiti Crkvi, državi i domu, želi pravo glasa da bi se oslobodila. To možda i vrijedi za njih nekoliko; većina sufražetkinja izričito odbacuje takvu blasfemiju. Naprotiv, one uvijek inzistiraju na tome da će pravo glasa ženu učiniti boljom kršćankom i domaćicom, pouzdanom građankom države. Tako je pravo glasa samo sredstvo kojim se ojačava svemoćnost samih bogova kojima je žena od pamtivijeka služila.
Radnik nema u privatnom vlasništvu sredstva koja bi mu omogućila da od njih živi. Nema kapital niti imovinu. Radnik kao sredstvo za preživljavanje posjeduje isklučivo svoj fizički i intelektualni rad, a kojeg je prisiljen iznajmljivati kapitalistima da bi mogao preživjeti, time mu je mogućnost “pregovora“ oko nadnice te uvjeta rada te uopće mogućnost da bira znatno umanjena.
Razmaženo dijete i prezaštićeno dijete su nove patologije, rezultat novog pristupa. Prvo izrasta u patološkog narcisa, a drugo u pasivno-ovisnu ličnost.
Uspešno zaboravljamo jednostavne stvari: da nije normalno da neko bude vlasnik brda, reka, šuma, nije normalno da neko bude vlasnik života par hiljada ljudi koji rade za njega (kao i njihovih porodica), nije normalno da se povezanost, malverzacije, pljačka... smatraju sposobnošću.
Ulica Sezam također je izvjestila da im je namjera kreirati resurse za obitelji djece s autizmom kako bi im pomogli/e u smanjenju stresa s kojim se svakodnevno suočavaju.
O ljubavi se oduvijek pisalo i pisat će se. Neka opšta formula, koja bi važila za većinu, ne postoji. Mislim da način na koji poimamo ljubav najviše zavisi od okruženja u kome smo odrasli. Za mene je ljubav jedan od oblika komunikacije.
Sjećam se kada sam napunila 25 godina, mislila sam u sebi, sada si bliža broju trideset nego dvadeset, i tada, pomisao na 30 godina mi se činila tako daleka. Sada, kad se sjetim tog 25. rođendana, uopšte mi ne izgleda daleko, već kao da je jučer bilo. Da li se vrijeme unazad čini bržim i bližim?
U Republici Srpskoj 80.000 radnika radi na crno, bez plaćenih doprinosa, bez računanja radnog staža, tvrde u Savezu sindikata Republike Srpske. Postojeće mjere suzbijanja neprijavljenog rada te oštećivanje i radnika i države na ovaj način, nisu urodile plodom.
Sindikati upozoravaju da se sezonski rad općenito pretvara u oblik ropskog rada. Njihova su istraživanja pokazala da talijanska, francuska, britanska, belgijska, nizozemska i portugalska poljoprivredna industrija maksimizira svoje profite tako što maksimalno stišče plaće ovakvih radnika, odnosno strukturna analiza troškova poljoprivredne industrije u ovim državama pokazuje kako čak šezdeset posto troškova otpada na bitno potplaćene privremene i sezonske radnike.
Ma koliko savršena, slikana spolja i iznutra iz svih uglova i pod svim svetlima, telesna golotinja očigledno više ne izaziva željeni efekat uzbuđenja i podrazumevajuću, očekivanu popularnost. Da li je baš to izazavalo potrebu za nastankom novog, emocionalnog egzibicionizma?
