Pročitah neke komentare vezane za "Peticiju ZA očuvanje dječijeg igrališta i javne zelene površine u Boriku", koju su 7. 11. ove godine pokrenuli Građanska inicijativa za Borik i Naš prostor, pa mi se kao zaključak nametnu da je lobotomija zaista najveći uspjeh ove vlasti.
Tehnologija će stvoriti nova radna mesta i mislim da pre treba strahovati od nestajanja slobodnog vremena nego od njegovog viška. Komercijalizacija naših života se uvećava i svaki sat koji direktno ili indirektno ne povećava naš prihod mi već vidimo kao protraćen.
Ravnopravnost konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina, kojih ima sedamnaest u Bosni i Hercegovini, trebala bi biti zastupljena u svakom pogledu. No, to nije slučaj. Prava manjina se krše, prije svega Ustavom, pa i i Izbornim zakonom.
Paket medijskih zakona donesen u Srbiji 2014. godine odredio je budućnost većine srpskih medija, ali niti jednom toliko izvjesnu kao državnoj novinskoj agenciji Tanjug koja će do kraja novembra prestati objavljivati vijesti. Ova odluka pravdana je sloganom “privatizacija ili gašenje”, no da li su u kontekstu ostalih novinskih agencija to bile jedine opcije?
Kada hrvatska tabloidna tendencioznost nastupa most festum, pa se poduhvaća analiza ratnih zlodjela, uključujući i slučaj spomenika koji se pod kišom granata stuštio u Neretvu, dometi stručnih ekspertiza uvijek staju u omiljenu dosjetku školaraca: moj ti žuti vodu muti!
Svako malo neko od predstavnika Vlade Republike Srpske odvali kako je situacija u zdravstvu Republike Srpske odlična.
Vladimir Kovacevic
Ponekad se to potenciranje odličnog zdravstva toliko forsira bez da iko bilo šta pita da čovjeku dodje da se razboli i odleži koji dan u nekoj od naših zdravstvenih ustanova.
Prvo je, prije izvjesnog vremena ministar zdravlja Dragan Bogdanić izrekao narečenu tvrdnju da bi isto krajem mjeseca ponovila predsjednik Vlade Željka Cvijanović. Nisu pričali o tome gdje se liječe ministri sadašnji i bivši i zašto izbjegavaju naše zdravstvene ustanove? Nisu pričali ni o tome koliko se čeka na pojedine preglede a pogotovo nisu...
Veliki protesti u Bosni i Hercegovini održani u februaru prošle godine predstavljaju jedan od najdramatičnijih događaja u regiji nakon ratnih sukoba 1990-ih. Iako su lokalne elite i strani upravljaći tvrdili da su čuli prošlogodišnju protestnu poruku stanovnika jedne od najsiromašnijih evropskih zemalja, njihova su se nastojanja sprječavanja budućih nemira po svemu sudeći svela na – bolje opremanje policije i kažnjavanje nezadovoljnika.
