Splitski partizanski odred imao je 3 voda s po 22 borca ili ukupno 66 boraca. Komandir odreda bio je Đordano Borovčić-Kurir, a komesar Alfred Santini. Vodovima su rukovodili: I. vod – Andro Račić, II. vod – Tomo Blašković, III. vod – Mate Šarić.
I ne treba se čuditi zašto još uvijek postoji u društvu fašizam,šta je moja generacija mogla da nauči od države koja joj je nametnula potpuno iskrivljen sistem vrijednosti. Svedeni smo na to da ne živimo, već da preživljavamo. Da ne volimo, već da se bojimo. Da ne razumijemo, već da mrzimo.
Dok nam pažnju privlači dnevna politika, posebno izjave naših političara, koje su već odavno više glupe nego smiješne, problemi sa izbjeglicama ili ono što zovemo „visoka politika“, čini mi se da nam promiču neke vijesti koje, kada ih poslažemo, daju malo drugačiju sliku BH društva, ne tako mračnu i beznadežnu kakva nam se odavno čini.
Mladi mostarski ugostitelj otrgnuo je tradiciju od zaborava otvorivši neobičnu kavanu. U toj kavani bez Wi-Fi-ja gosti su 'osuđeni' na ugodan razgovor i druženje uz šoljicu dobre, tradicionalne kave.
Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Chomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.
Jasnu, vekovima utemeljivanu tradiciju koja je dobro sumirana krilaticom „ona da rađa, on da brani“, uznemirile su, doduše, partizanke (nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji) koje su borbom protiv fašizma izborile i važna prava za sebe, ali imajući u vidu sve progresivniju amneziju u koju zapada ovdašnje društvo, i na njih najčešće zaboravimo kada je u pitanju status žena u vojsci, kojih, kako se danas najčešće naglašava, „ima sve više“.
Jedne večeri 1908. godine, u divljim predjelima sjeverne Kalifornije, skupina radnika elektrifikacijske tvrtke stajala je uz potok i raspravljala o mjestu i načinu kako ga prijeći. Iznenada se pred njima pojavio potpuno gol Indijanac koji je glasno vičući i mašući kopljem potjerao skupinu neodlučnih radnika preko potoka.
Priliv izbeglica iz Afrike i sa Bliskog istoka u zapadnu Evropu izaziva reakcije slične reakcijama ljudi kojima je saopšteno da boluju od neizlečive bolesti, koje je Elisabeth Kübler-Ross opisala u klasičnoj studiji O smrti i umiranju. Prva reakcija je poricanje: “Ne može biti tako strašno; najbolje je da ne obraćam pažnju” (izgleda da smo kroz tu fazu već prošli).
Etno-fašistički režim u RS, nastao na krvi i kriminalu i oslonjen na Rusiju i Srbiju, a oličen u staroj i novoj nacionalističko-kriminalnoj političkoj i korumpiranoj bezbjednosno-policijskoj eliti, sve više podsjeće na Augijeve štale.
