Hiljade stranica su napisane o dopadljivosti i zavodljivosti zla. Postoje ljudi koji ga čine sa ciljem, ali i oni koji ga proizvode radi ničega, tj. samo da bi ga proizveli.
Ko je skloniji da razmišlja o potrebama siromašnih? Zvuči logično da je siromašna osoba zaokupljena sopstvenim teškim ekonomskim položajem. Nasuprot njoj, bogat čovek, rešen takvih briga, može sebi da dopusti da se pozabavi tuđim teškoćama.
Još uvijek lutamo u traženju ponajboljeg modela zdravstvene zaštite. Čini se da, čak i u svjetskim razmjerima, ne znamo izgraditi jeftin i svima jednako dostupan zdravstveni sustav. Kako je to moguće? Pri planiranju budućnosti našeg zdravstva nemojmo opet unazad.
Jedno od najšire rasprostranjenih modernih verovanja, koje se savršeno prilagodilo medijskom svetu, potrošačkom mentalitetu i navikama, opštem kiču i posebno prazničnoj senitmentalnosti, jeste verovanje o anđelima.
Siromaštvo nije samo problem savjesti, nego je u biti politički problem. Zato se stvar ne rješava moralnom osudom stanja siromaštva. U pitanju je, naprotiv, historijsko nastojanje da bi se ono nadvladalo stvarnom revolucijom međuljudskih odnosa i načinom proizvodnje dobara životno potrebnih svim ljudima.
Aleksa Janković iz Niša ubio se 10. maja 2011. godine skokom sa trećeg sprata. U školi “Sreten Mladenović Mika” zlostavljan je od svojih vršnjaka toliko da je dobio potres mozga i završio sa longetom. Za osam mjeseci tukli su ga osam puta, vrijeđali, jurili, prijetili.
Mi nismo dizajnirani za ubijanje ili da gledamo jedni na druge kao na zasebne ili drugačije. Mi smo dizajnirani za ljubav i dopuštamo svakoj osobi da se razvije po svojoj potrebi bez ikakvih predrasuda.
Prvi mobilni bili su ko cigle. Nisu bili pametni ali su imali odličan prijem i velike tipke. Potom su postajali sve manji i manji, a tastura se ubadala čačkalicama. In je bilo imati što manji. Danas je fensi imati što veći...