Ti stručnjaci, koji će rado ponuditi sebe da razmišljaju umjesto nas, rijetko iznose svoje zaključke o radu, iako rad zauzima istaknuto mjesto u našim životima. Međusobno se igraju riječima i izmotavaju, ne govoreći o detaljima. Sindikati i poslodavci se slažu oko toga da moramo prodavati svoje vrijeme kako bismo preživjeli, iako stalno pregovaraju oko cijene.
Pojam autoritarnosti podrazumeva vrstu udvojenog ponašanja, gde susrećemo podaništvo na jednoj, a nasilništvo na drugoj strani. Dakle, osoba autoritarnog karaktera je slepo odana i poslušna prema onima koji su iznad (koje smatra autoritetima), a istovremeno okrutna i puna prezira prema onima koji su ispod nje u društvenoj hijerarhiji. Plastičan i simbolički primer ove vrste ponašanja dao je Teodor Adorno, opisujući takozvani „fenomen položaja bicikliste“ – on se saginje od struka nagore (autoritarna ličnost je ponizna prema jakima i moćnima), a gazi od struka nadole (autoritarna ličnost ponižava slabe i nemoćne). Stoga, socijalnopsihološki promatrano, dominantno prisustvo autoritarne psihostrukture igra značajnu ulogu u izgradnji patoloških društvenih odnosa.
Premda se godinama planira uklanjanje diskriminirajućeg sadržaja iz hrvatskih udžbenika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u mandatu pretprošle, liberalnije vlade nije provelo željene promjene. Situacija se od tada dodatno pogoršala zahvaljujući jačanju konzervativnih struja te su šanse sve manje da će se promjene na kojima se godinama radilo uopće dogoditi u dogledno vrijeme.
Svake jeseni, Ileana Jiménez predaje izborni predmet o feminizmu u privatnoj školi "Elizabeth Irwin", na Manhattanu . Njezini studenti/ice čitaju klasične i suvremene feminističke radove koje su napisale žene različitih rasa i etničkih grupa.
Kao odgovor na krizu i otuđene centre političke i ekonomske moći, u Holandiji su pokrenute radikalne društvene promene odozdo, od strane običnih građana. Deo novog društvenog koncepta „Holandija u zaokretu“ je i samoupravljanje u preduzećima, koje uz drugačiju organizaciju i radnu kulturu nego u bivšoj SFRJ, kao i uz podršku novih tehnologija – donosi odlične rezultate!
Naglašavanjem self-a i potrebe za samoostvarenjem, autori smatraju da su sklonosti pojedinaca da djeluju u zajedničkom, društvenom interesu sve manje, dok se sve više ističe individualizam i samostalno postignuće.
Baš kao što je to pretpostavio Niče pre 150 godina, njegova misao je i dalje aktuelna, nudeći utehu savremenom čoveku koji, danas možda više nego ikada pre, živi u strahu od neuspeha, objašnjavajući da najveće životne nagrade proizilaze iz suočavanja sa nedaćama.
Sistematsko uništavanje bibliotekarskog fonda neizostavno je pratilo smene režima u svim državama nastalim iz bivše Jugoslavije. No dok je taj “libricid” u Hrvatskoj dobro dokumentovan, u Srbiji je to još uvek tema kojoj se pridaje malo pažnje. Ovo se odnosi čak i na fondove koji nisu zamenjivi “novom literaturom”.
