Opće je prihvaćena ideja da moramo raditi kako bismo zaslužili dovoljno za preživljavanje, no sve je učestalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tržište ne može apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promiče takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ništa drugo doli uznapredovala iluzija o savršeno produktivnom nadčovjeku - brojna istraživanja i društvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a životni vijek onih koji se u njega upuštaju osjetno kraći i nekvalitetniji.
Zaštita životne sredine i očuvanje prirodnih bogatstava predstavlja jedan od važnijih aspekata u svakoj industrijskoj grani. Poslednjih decenija počela je polako da se podiže svest zajednice o značaju očuvanja prirode i zaštiti životne sredine. S tim u vezi doneti su mnogobrojni akti na globalnom nivou koji su implementirani u mnoga nacionalna zakonodavstva.
Nazivati tržište prirodnim, a državu neprirodnom, ubedljiva je fikcija za one upletene u status kvo. Istorijski narativ slobodnog tržišta manjka empirijske tačnosti. Kao što je tvrdio Karl Polanji, kapitalističko tržište je proizvod državnog inženjeringa, a ne prirode.
Američko ministarstvo pravde je u Obaminom predsedničkom mandatu optužilo za špijunažu više uzbunjivača nego sve prethodne administracije zajedno. Ako saberemo političke efekte pištaljki u koje su dunuli uzbunjivači u poslednjih nekoliko godina, može se zaključiti da je njihov doprinos demokratiji nesporan. Postavlja se, međutim, pitanje da li su ti efekti vredni cene koju su platili, naročito u svetlu novih istraživanja koja ukazuju da mladi u Evropi i SAD sve manje veruju u demokratiju a sve više u autoritarna uređenja, i smatraju slobodne izbore precenjenim.
U demokratskom društvu svaki pojedinac, interesne skupine, udruge, političke stranke i koalicije imaju pravo na svoje mišljenje, njegovo iznošenje pred javnost, podupiranje i zagovaranje, ali nemaju pravo to mišljenje, nametati drugima, kao jedino ispravno, čak ni onda kad za to postoje valjani argumenti i parametri dobiveni različitim istraživanjima, analizama, komparacijama, sintezama i zaključcima.
Splet okolnosti odveo me u jednom trenutku u Kaufland. Radio sam tamo kratko vrijeme, ali baš na odjelu “Mliječno”. Na tom mliječnom odjelu su, između ostalog, jaja, upravo ona jaja koja se spominju u posljednjoj aferi koja se dogodila. Ta afera je zapravo smrt jednog djeteta, a okolnosti njegove smrti se još uvijek utvrđuju.
Razmotrimo nekoliko imidža. James Wright Foley. Ako možda i nećete po samom imenu odmah znati o kome se radi, snimku sigurno pamtite. Obrijane glave, u intenzivno narančastoj dugoj košulji i hlačama kleči na pjeskovitom tlu. Iza njega je isti takav, suhi, pustinjski krajolik. Do njega stoji čovjek odjeven u crno, crnim mu je prekriveno i lice, sve osim proreza za oči. U ruci drži nož. Drugom rukom poteže Foleya za košulju.Foley je bio američki novinar, ratni izvjestitelj iz Sirije. Nestao je 2012., a pripadnici ISIL-a ubili su ga u kolovozu 2014. To je bila snimka njegova pogubljenja.
Na temelju EuroPulse studije provedene u zemljama Europske unije, najveći postotak identifikacije s gay ili lezbijskim identitetom je u Njemačkoj, dok je Mađarska na začelju.
