Kninska tvrtka Čistoća i zelenilo odabranima čestitala Dan mrtvih: Obavijesti o neplaćenim računima za grobnu naknadu, uz prijetnju deložacijom posmrtnih ostataka, uglavnom su osvanule na grobnicama s pravoslavnim obilježjima
Što je čovjek bogatiji, to je jača njegova pohlepa za većim imutkom. Takva neman, koja se može nazvati beštijom vlasništva, i koja danas vlada svijetom, unesrećuje čovječanstvo i s napredovanjem takozvane “civilizacije“ zadobiva u grozoti i proždrljivosti, treba se u onome što slijedi označiti i preporučiti iskorjenjenju.
Već nekoliko godina slovenski politički prostor nalazi se pod najezdom koordiniranih i uigranih civilnodruštvenih inicijativa s desnice. U dosluhu s neokonzervativnim trendovima širom Evrope pažljivo biraju teme i plijene medijsku pažnju. Tako su nedavno, s naizgled nebitnom projekcijom filmića na središnjem trgu u Ljubljani, u fokus javnih rasprava postavili pitanje prava na abortus.
Seksualno nasilje nad ženama u Keniji u zadnjih je nekoliko godina dosegnulo vrhunac. Stoga su starije žene u Nairobiju odlučile uzeti stvari u svoje ruke i naučiti borilačke vještine kako bi se obranile.
Kako je to još davne 1933. godine George Orwell objasnio: „Plongeur je jedan od robova u modernom svijetu. Ne treba nad njim lijevati suze, jer je njemu bolje nego mnogim manuelnim radnicima, ali ipak, nije ništa slobodniji nego da su ga kupili ili prodali. Posao mu je ropski i u njemu nema umijeća; plaćaju ga dovoljno tek da bi preživio; jedini praznici su krevet. Osim kakvim sretnim slučajem, za njega nema izlaza iz takvog života. U ovom trenutku žive ljudi sa završenim fakultetima koji peru suđe deset ili petnaest sati dnevno. Ne može se reći da su se jednostavno ulijenili, jer lijen čovjek ne može biti plongeur; naprosto su upali u zamku rutine koja onemogućuje razmišljanje. Da plongeuri ikad misle, već bi odavno osnovali sindikat i počeli štrajkati za bolje uslove rada. Ali oni ne misle, jer za to nemaju slobodna vremena; njihov život pretvorio ih je u roblje.“
Slijepa i gluha djevojčica, koja je uspjela postati jedna od najvećih junakinja svog vremena, i njezina životna učiteljica i pratiteljica, žene su koje su snažno obilježile svjetsku humanitarnu scenu na prijelazu XIX. u XX. stoljeće. Bilo bi nepravedno usredotočiti se isključivo na život Helen Keller bez usporednog osvrta na život njene učiteljice Anne Sullivan Macy. Njihovi su životi od prvog susreta pa sve do smrti gospođe Macy bili blisko povezani. Jedna uz drugu, one su rasle i izrasle do veličina po kojima ih danas prepoznajemo.
Prošle su 72 godine od kako su 26. listopada 1944. partizani oslobodili Split – grad u kojem je osnovan prvi ilegalni partizanski pokret u Europi i to na blagdan sv. Duje, grad u kojem je svaki drugi stanovnik bio uključen u Narodno oslobodilački pokret (NOP), grad u kojem su pokrenute i prve antifašističke novine u okupiranoj Europi. Zvale su se „Naš izvještaj“ da bi 1943. prerasle u „Slobodnu Dalmaciju“, a u izvanrednom izdanju na dan oslobođenja grada na naslovnici su donijele samo jedan naslov: „Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“.
