Ljudi imaju romantičnu viziju frilensera kao novinara koji je sigurnost redovnih primanja zamenio za slobodu da pokriva priče kojima je fasciniran. Međutim, mi uopšte nismo slobodni: upravo je suprotno. Istina je da jedinu priliku za posao imam u Siriji, gde niko drugi neće da ostane. I, da budem precizna, nije u pitanju ni Alep, nego prva linija. Sve to zato jer urednici u Italiji traže samo krv i pucnjavu.
Prošlost mu se ne vraća, sve se, naprotiv, briše. Ko je on? Neko – možda. Već je izgubio ime, izgubio je misli. Postoji samo sadašnjost, ali ne i ono sada, trenutak.
Tranzicioni optimizam prema reformi obrazovanja pokazao se nerealnim. Uprkos prognozama liberalnih teoretičara i obećanjima političara, dostupnost obrazovanja i šanse za zaposlenje nisu postale bolje.
Stotine novih izbeglica među kojima ima i dece svakodnevno ulaze u Srbiju, uprkos niskim temperaturama i vestima o nasilju, kaže se u apelu Evropskoj uniji organizacije Spasimo decu. Sporazum između EU i Turske je zaustavio priliv ljudi čamcima, ali su se mnogi od njih odlučili na još opasnije putovanje preko Balkana, gde su izloženi surovim vremenskim uslovima, napadima pasa lutalica i nasilničkom ponašanju policije i krijumčara ljudi.
Uostalom, zeničke scene mučenja i ubijanja najboljeg čovjekovog prijatelja mogu se dovesti u vezu sa dugogodišnjim medijskim odnosom prema psima, jer u potrazi za senzacijom, od pasa smo napravili huligane žedne krvi ili laku metu za svakovrsne pristalice represivne politike. Sve do sadista koji su preuzeli stvar u svoje krvave ruke.
‘Nismo imali pilota, ni muškaraca ni žena, a znala sam da rasa treba predstavnika. Odlučila sam da je moja dužnost da riskiram svoj život i naučim letjeti’, rekla je 1921. godine Bessie Coleman, prva afroamerička pilotkinja.
Većina ljudi zna da socijalistkinje i socijalisti stavljaju radničku klasu u središte svoje političke vizije. Ali zašto? Kada postavim ovo pitanje studentima i studentkinjama ili aktivističkim grupama, dobijem čitavu paletu odgovora, ali najčešći odgovor je moralni – socijalisti i socijalistkinje misle da radnici i radnice najviše pate u kapitalizmu i zato njihov loš položaj predstavlja najvažniji problem na koji se treba fokusirati.
Ravnatelj jedne američke osnovne škole odlučio je svojem učeniku dozvoliti da ga pred cijelom školom obrije na ćelavo kako bi mu na taj način pružio podršku, zaštitio ga od grubih šala kojima je bio izložen od vršnjaka i prenio jasnu poruku svim svojim učenicima – mi možemo bolje nego rugati se ljudima koji trebaju našu podršku i pomoć.
Jedan nedavni događaj manjeg značaja sjajno sažima aktualne odnose između Rumunjske i susjedne Republike Moldavije. Pozicija “velikog brata” koju je Bukurešt do sad nastojao zauzeti sve manje korespondira stvarnim ulogama ovih zemalja te izaziva sve snažnije otpore.
