Feminističkoj teoriji potporu daje feminizam. Međutim, danas je budućnost feminizma pod znakom pitanja. Od sredine 90-ih godina primetila sam da za većinu mojih studentkinja feminizam više nije glavni politički ni lični projekat.
Prema planovima konzervativne vlade Therese May, National Health Service (NHS) bi do 2020. godine mogao vidjeti čak 20 milijuna funti manje sredstava, što bi dovelo do nestanka sustava zdravstvene zaštite kakvog stanovnici Velike Britanije poznaju od njegovog nastanka nakon Drugog svjetskog rata.
‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’ ima mandat dovesti u istu ravan ustaški fašizam i jugoslavenski socijalizam, pa ako jednoga dana pod pritiskom neuviđavne međunarodne javnosti već bude trebalo zabraniti ‘Za dom spremni’ i ušato U, zabranit će se i petokraka, i Trg maršala Tita, i tvornica Rade Končar
Uprkos isticanju žena na vodećim pozicijama, jačanje desnih političkih organizacija na svetskom nivou dovodi do potrebe za snažnijim pozicioniranjem feminističkog pokreta. Očigledna potreba za prevazilaženjem kritike nacionalizma sa isključivo moralizatorskih pozicija podstiče dublje sagledavanje problema savremenog podređenog položaja žene.
U filozofiji je uvek bilo aktuelno pitanje odnosa stvarnosti, mišljenja i jezika. Neke filozofske škole su smatrale, poput drevne Elejske škole, da su „mišljenje i biće jedno isto“, odnosno, da ništa ne može postojati ako se protivi logici i principima mišljenja. Druge škole su na jezik gledale kao na sredstvo mišljenja bez koga ne bi bilo ni mišljenja samog, ali su na jezik gledale i kao na ograničenje misli – ukoliko nam nedostaju reči za neke pojmove ili misli, ti pojmovi će se teže artikulisati i razmatrati.
Govoreći o puritanstvu u odnosu na američku umetnost, Gutzon Borglum je rekao: “Puritanstvo nas je učinilo tako egocentričnima i licemernima, da su iskrenost i poštovanje prema onome što je prirodno u našim porivima posve istisnuti iz nas, što ima za rezultat da u našoj umetnosti ne može biti ni istine ni individualnosti.”
Odgovaram na vaše pismo uz veliku tugu. Žalim, jer živim u vremenu u kome pojedinac mora da sazna nečiju etničku pripadnost pre nego što oceni njegovo delo.