Parola „radi ono što voliš“ prikriva činjenicu da je mogućnost odabira karijere zbog osobnog razvoja nezaslužena privilegija, znak socioekonomskog statusa te osobe. Tako recimo neka samozaposlena grafička dizajnerica kojoj su roditelji mogli priuštiti umjetničku školu i bogato opremljen stan u Brooklyinu i dalje sebi uzima za pravo da promovira DWYL kao karijerni savjet onima željnima uspjeha.
Opozicijski ruski dnevnik ustanovio je da se u Čečeniji događa progon homoseksualaca bez presedana u Ruskoj Federaciji. Iako tajnim zatvorom upravljaju ljudi iz samog vrha čečenske vlasti, federalna vlada tvrdi da nema nikakvih dokaza o masovnim hapšenjima i torturi
Bio nam je komšija, i to prvi komšija, vrata do vrata. Živeli smo složno, kao najbolji prijatelji, kao rođaci. Imao je četrdeset i tri godine, ali je izgledao neuporedivo stariji. Nikad ružna reč među nama, nikad povišen glas. Boljeg suseda nikad nismo imali. Bio je povučen, živeo je sam. Radio je mnogo. Ceo njegov život bio je posvećen radu. Nije mu bilo teško da ponese stvari sa pijace ili prodavnice, starijim komšijama na višim spratovima.
„Povraća mi se na te ljude, sumanuta manjina koja prijeti većini, ne želim ih kraj sebe u autobusu, bolesnici, debili, neka rade što ih je volja sa sobom, ali neka ne ugrožavaju ostale...“, ovo sve nisu pokliči s nekog deliričnog desničarskog skupa protiv gayeva, Srba ili neke treće omražene manjine, nego kvalifikacije koje liberalni mediji i novinari daju na račun neidentificirane skupine roditelja koji se boje cijepiti svoju djecu i/ili zagovaraju pravo na slobodan izbor.
Pojava govora i jezika kod ljudi se dugo činila čudesnom. Jezik nam je omogućio da akumuliramo znanje, izgradimo kulture, osvojimo planetu, i načinio je od nas životinju koja se naizgled izdvaja od drugih predstavnika životinjskog carstva.
Nezaobilazna tema bilo kojeg razgovora o izbjeglicama njihova je integracija u novo društvo. Zadaća je to nacionalnih država, kojima one pristupaju poprilično pasivno, birokratski i gotovo u potpunosti kompartmentalizirano, ne sagledavajući problem kao cjelinu.
Uvriježena mišljenja predstavljaju pojednostavljene koncepte kojima se svijet jednodimenzionalno i naizgled logično objašnjava. Jedno od takvih uvriježenih mišljenja koje se često pojavljuje u javnosti (bilo u direktnim razgovorima s ljudima ili po anonimnim komentarima na forumima) jest omjer nastavničkog rada i plaća. Dakle, prema tom i takvim mišljenjima, često se ističe formula kako nastavnici premalo rade, a imaju previsoku plaću. Štoviše, predlaže se smanjenje nastavničkih plaća kako bi se prema širiteljima uvriježenog mišljenja „uveo red“ odnosno ujednačio rad s primanjima.
Rat koji je posve izmijenio sliku svijeta, odnos snaga i prijetio uništiti čitavo čovječanstvo nije uključivao samo standardnu borbu - već i puno toga mističnog, pa i paranormalnog.
U organizaciji Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini juče je upriličen obilazak ratnih stratišta Bošnjaka, Srba, Hrvata i Židova. Cilj je bilo skretanje pažnje javnosti na neophodnost poštivanja svih žrtava, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost.
U novoj knjizi Vladimira Unkovskog-Korice, „The Economic Struggle for Power in Tito’s Yugoslavia. From World War II to Non-Alignment“, profesor Srednjoeuropskih i istočnoeuropskih studija na Školi za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Glasgowu, začetke raspada socijalističke Jugoslavije smješta puno ranije od većine autora, analizirajući društveno-ekonomsku zbilju tijekom prvih dvaju desetljeća nakon oslobođenja zemlje pri kraju Drugog svjetskog rata. Radi se o pokušaju dekonstrukcije obmanjujućih popularnih predodžbi zasnovanih na ahistorijskom tumačenju događaja i procesa relevantnih za ovaj period. U nastavku pročitajte kratki prikaz navedene knjige.
