Wokizam je kultura koja je stekla popularnost u posljednjih nekoliko godina. Iako se trudi promovisati inkluziju i raznolikost, neki smatraju da se često fokusira na površinske aspekte problema, umjesto da se bavi suštinskim pitanjima. Pripadnici woke kulture su uglavnom mlađe generacije (milenijalci i generacija Z), obrazovani su, aktivistički osviješteni i uglavnom su klasno privilegovani. Globalizacija i digitalne transformacije su uveliko dovele do širenja wokizma iz Amerike u Evropu.
Ako se do ovih posljednjih događaja i moglo gurati dalje po inerciji i narativu koji se očito potrošio, to više nije moguće, budući da priča o Europi bez granica i kontinentu mira zvuči tragikomično u novonastalim okolnostima blindiranih granica i europskih gradova kojima patrolira vojska
Jugonostalgija danas djeluje kao prokazani sentiment bejbi-bum generacije, iako se prilično dobro drži čak i tri decenije poslije smrti zajedničke države. Jugonostalgija se opire društvenim promjenama, ona naprosto nalazi nove forme postojanja. Za mnoge je danas nedostižna utopija, žal za mladošću, boljim socijalnim sistemom i radničkim pravima. Za one nastrojene više lijevo, tačka kojoj treba i dalje težiti.
I stariji ljudi imaju pravo na druženje i romantične osjećaje. Bilo bi pogrešno zahtijevati da ni sa kim ne komuniciraju. Umjesto zabrana, treba ih upozoriti na opasnosti kojima su izloženi
U velikom procentu ljudi ostaju sami zato što to žele i zato što su svjesno izabrali single life kao životnu mogućnost. To odstupanje od patrijarhalno-tradicionalnog modela povlači za sobom brojne predrasude
Debela je kora što Crnu Goru odvaja od bijelog svijeta. Tu rigidnu opnu uglavnom čine mediji od milja nazvani mediji glavnog toka. I zaista, u njima sve teče, brzinom koja imitira postojanost. Zapravo se stvari u politici, ekonomiji i zabavi smjenjuju takvom brzinom da je pravi peh ne pronaći svoje mjesto u tom agregatnom stanju obilja. Ali, eto, Crnu Goru je zapao takav peh, neki bi rekli i sreća, da se rijetko nalazi u svjetskim medijima.
Bez obzira na to koliko se osuda izreklo sa svih strana kad se dogodi nasilje nad ženama, pozadinski neprestano tinja pitanje: a morala mu je dati neki povod? Takva prevladavajuća klima dodatno se osnažuje kad je nasilnik u pitanju poznati sportaš poput Denisa Buntića ili nogometaša Masona Greenwooda. Pored “imuniteta” sportskih idola i uspješnih muškaraca kojima će se progledati kroz prste dio priče je i uvijek navodni ženin skriveni motiv kad je riječ o takvim vezama.
Nisu samo antičke ovce krive. Dugotrajni građanski rat uništio je skoro svu državnu mrežu institucija, čak i tako osnovne stvari kao što je alarm. Civilnih službi praktično nema
