Sa medijskih portala svakodnevno nas bombarduju šokantnim naslovima, ali klik na njih obično vodi na potpuno nebitne vesti. Analitičari prognoziraju da će ih, zbog kratkog zadržavanja posetilaca na takvim sajtovima, oglašivači sve više zaobilaziti, kao i da ćemo vremenom potpuno oguglati na ovakve medijske mamce. Dok se to ne desi, pomoć u borbi za kvalitetne informacije nudiće nam sajtovi i fejsbuk stranice koje prepričavaju sadržinu ovakvih vesti.
Toksična muževnost. Potražite taj izraz na internetu – on se odnosi na verziju muškosti zasnovanu na stoicizmu, dominaciji nad drugima, seksualnoj agresiji, nasilju i mizoginiji – i pojaviće vam se više od 500.000 rezultata.
Možda bismo ipak trebali biti malo više prihvatljivi samima sebi, a manje društvu koje nas je zanemarilo. Na posljetku, ono nam duguje puno više nego mi njemu.
Emocionalni rad je skup vještina. To je rad koji podržava, koji podiže ljude da se osjećaju bolje i koji osigurava prostor kada je teško. Često nevidljiv, emocionalni rad se uvijek obavlja "iza scene". Za emocionalni rad je temeljna sposobnost istinskog slušanja bez pokušaja da popravimo stvari; ključno je osigurati prostor za ljude dok prolaze kroz teške osjećaje; ponuditi im konstruktivnu povratnu informaciju; pomoći im da se osjećaju voljenima, vrijednima, viđenima i paženima.
Rat u BiH bio je uvjerljivo najkompleksniji i najkrvaviji od svih postjugoslavenskih sukoba 1990-2001. Njegovi su vojni sudionici, baš kao i država, ostali razbijeni na tri uglavnom suprotstavljena dijela. Pritom veterani ni jedne od nekadašnjih zaraćenih strana ne uspijevaju sasvim regulirati svoj status i izboriti se za prava u entitetima i kantonima/županijama koje su pomogli stvoriti i kod političkih elita koje su se kroz taj rat uspele na vlast.
Možda u tom trenutku pomisli na sve koji su znali i ćutali, okretali glavu, njegove roditelje, komšije, kolege/ice sa posla. One koji su je "brižnih" izraza lica i sa podsmijehom u očima pitali kako da se to desilo baš njoj, ma što nije nešto uradila kod prvog šamara, jer one bi sigurno... A možda pomisli na sve one žene koje negdje drhte paralisane od straha, onako kako je ona nekada, kada je otvarala usta da zavapi "Upomoć!", ali glasa nije bilo.
Kontrolisanjem realnosti od kolevke pa do groba državni aparat ima pred sobom samo jedanu nameru – stvaranje podobnog i bespogovorno poslušnog stanovništvo. Kolektivizam kombinovan sa monopolom države na stvaranje ličnosti, kroz obrazovanje, kontrolu mejnstrim medija i popularne kulture ciljano razara individualizam i kreativnost. Metodom zablude i propagande, suzbijanjem pravih informacija i korišćenjem dezinformisanja kroz školstvo, medije i kulturu država oblikuje stanovništvo prema svojim potrebama.
Nova američka uzrečica u drugoj polovini 19. veka, „kineska sreća“, upotrebljavala se kada je htelo da se istakne da neko ima veoma male šanse da uspe. Iako vredniji, sposobniji i s daleko izraženijim higijenskim navikama od većine belih radnika u Americi, migranti iz Kine su bili najobespravljenija i najprezrenija radna snaga, a otpor prema njima političari su koristili za pobedu na izborima. Nakon donošenja zakona kojim se Kinezima zabranjuje ulazak u SAD, usledile su slične mere i za doseljenike iz istočne i južne Evrope.
Promene u regulaciji apotekarske delatnosti proteklih godina nisu išle u prilog korisnika apotekarskih usluga. Novi Zakon o apotekarskoj delatnosti će podsticati dalju komercijalizaciju i privatizaciju, što će negativno uticati na dostupnost lekova pogotovo u siromašnim i ruralnim krajevima.
Naš današnji čovjek potpuno se prepustio već uigranim pravilima igre. Ako ima novca, pokušaće da ide prečicom i do zaposlenja i do ljekara i do diplome
