Diskriminacija žena u novinarstvu tokom celog 19. veka i njihovo ograničavanje da pišu samo za „ženske strane“, pravdani su „argumentima“ da opasnosti novinarskog posla, koji uz to prate duvanski dim, potezanje iz pljoske i psovke, mogu samo da naštete ženskoj „urođenoj prefinjenosti“. Iako su pravi razlozi za ovakav odnos proisticali iz stava da žene nisu intelektualno sposobne za kvalitetno novinarstvo, pojedine novinarke su uspevale da dokažu – sasvim suprotno.
Sami po sebi statički ekstremi, govor i vlast duguju svoje postojanje jedno drugom, ispunjavajući jedno drugo sadržajem. Iako se čini da je to njihovo prožimanje iskonsko i da nadilazi istoriju, ono je ipak deo nje: u burnim istorijskim previranjima, kada bi snage koje su pretile da ih potpuno razdvoje i unište bile poražene, govor i vlast mogu se posmatrati u trenutku svog susreta. Osvojiti vlast znači osvojiti pravo na govor.
Pero Mrnarević, mladić kojeg su televizijske kamere i fotoaparati ovjekovječili 22. lipnja, tijekom zagrebačkih prosvjeda protiv preimenovanja Trga maršala Tita, dok u rukama drži transparent na kojem je stajala sarkastična poruka, danas je dobio poziv iz Državnog odvjetništva. Naime, Mrnarevića je, kako nam kaže, za veleizdaju kazneno prijavio izvjesni Mate Knezović, i to upravo zbog transparenta koji je Mrnarević nosio tijekom prosvjeda, a na kojem je stajalo „Vratite Italiji Istru i Dalmaciju“.
Kako se svakodnevnica ubrzava, sve manje vremena preostaje za samostalno pripremanje hrane i ljudi su sve češće primorani da svoju ishranu zasnivaju na procesuiranim namirnicama koje kupuju u obližnjim restoranima ili kioscima brze hrane.
Neprestano smo bombardirani različitim savjetima i uputama kako što efikasnije organizirati životne planove i tempirati očekivanja. Također, nismo lišeni ni prijekora ako te savjete i upute ne slijedimo i prepuštamo se nedostojnim životnim praksama. Ono što u cijelom tom razgranatom žanru savjeta, uputa i prijekora tvrdoglavo izostaje jest činjenica da su planovi i očekivanja presudno određeni klasnim položajem.
Zadnjih mesec dana, nas, zalutalu žensku janjad u Srbiji, jedan doktor opšte prakse uči kako da budemo prave žene. Njegova prva lekcija se odnosi na to da je muškarac uvek u pravu, i ako nas taj muškarac ubije, zajedno sa zajedničkim detetom, pošto nas je, zajedno sa tim detetom koje je sopstvenim rukama zadavio, godinama maltretirao i prebijao, same smo krive.
Zamislite kako funkcionira samovažnost: ni jedni ni drugi ništa od toga neće sami napraviti. Sve će to učiniti netko drugi, njima nepoznat, nebitan, zanemariv. A rulja na svaki njihov mig pohrli u svoju smrt, zdušno urla na bojnom polju s kopljem i mačem u rukama, sije mržnju prema onima s druge strane livade, koji su jednako tako pohrlili za kralja, za predsjednika, za državu, za boga.
Sa medijskih portala svakodnevno nas bombarduju šokantnim naslovima, ali klik na njih obično vodi na potpuno nebitne vesti. Analitičari prognoziraju da će ih, zbog kratkog zadržavanja posetilaca na takvim sajtovima, oglašivači sve više zaobilaziti, kao i da ćemo vremenom potpuno oguglati na ovakve medijske mamce. Dok se to ne desi, pomoć u borbi za kvalitetne informacije nudiće nam sajtovi i fejsbuk stranice koje prepričavaju sadržinu ovakvih vesti.
Toksična muževnost. Potražite taj izraz na internetu – on se odnosi na verziju muškosti zasnovanu na stoicizmu, dominaciji nad drugima, seksualnoj agresiji, nasilju i mizoginiji – i pojaviće vam se više od 500.000 rezultata.
