Moj djed, o kojem tako često pišem da je već odavno postao književna činjenica, bio je činovnik na željeznici, imao je ženu i troje djece, i pripadao je onodobnom srednjem sloju. Moglo bi se reći da je u klasnom smislu bio ono što sam ja danas. U praktičnom je smislu to značilo sljedeće: živjelo se skromno, ali iznad tadašnjeg gradskog prosjeka, a on je morao imati dva odijela od najboljeg štofa, krombi kaput, zimske i ljetne cipele, ručno izrađene kod najboljeg šustera u gradu, prvorazredno nalivpero i sat. Odijelo za njega kupovalo se svakih deset godina - u ritmu u kojem se danas u mom svijetu kupuje novi auto - prvih pet godina bilo bi to novo, svečano odijelo, koje se oblači samo u posebnim prigodama, među koje je redovito spadao i sedmi dan u tjednu, nedjelja; e da bi u sljedećih pet godina to odijelo postalo staro i svakodnevno.
Vlada Tuzlanskog kantona napokon je izdvojila i posljednju tranšu sredstava za “uvezivanje” radnog staža radnicima tvornice obuće Aida iz Tuzle. Pobjeda je to 17 godina dugog inzistiranja na svojim pravima.
Walter Benjamin: Iskustvo i siromaštvo Osiromašili smo. Odrekli smo se svog ljudskog nasleđa, deo po deo, često ga ostavljajući po zalagaonicama, za stoti deo njegove vrednosti, u zamenu za bedni sitniš „savremenosti“
Pozabavimo se pitanjem: šta zaista kažu naučnici koji se bave potencijalnim pozitivinim i negativnim efektima upotrebe marihuane, kao i objektivne informacije koje proizlaze iz ovih istraživanja?
Postojeća sindikalna praksa teško pronalazi odgovore na probleme radništva. Promene u društveno istorijskim i ekonomskim okolnostima, poput ukidanja politike pune zaposlenosti, zahtevaju nove oblike sindikalnog delovanja.
Priroda je sve više u poremećaju ne zbog toga što prekomerno opterećuje naše kognitivne kapacitete, već pre svega zato što ne možemo da usavršimo efekte sopstvenih intervencija u svoj kurs - ko zna kakve će biti krajnje posledice našeg biogenetičkog inženjerstva ili globalnog zagrevanja?
Klimatska kriza često se percipira kao iznenadna i sveobuhvatna kriza, kao istovremeni kolaps poljoprivrednih dobara, rast razine mora, masovno širenje bolesti te početak civilizacijskog "rata svih protiv svih" (teorija Thomasa Hobbesa, engleskog filozofa, op.prevoditelja). U stvarnosti neke će se krize pojaviti odmah, a neke kasnije. Međutim, ako djelujemo svrhovito i brzo - moguće ih je izbjeći.
U prošlom veku jedna stara mudra žena iz Kri Indijanske nacije, zvana Oči od Vatre imala je viziju budućnosti. Prorekla je da će jednoga dana, zbog pohlepe belog čoveka, doći vreme, kada će zemlja biti opustošena i zagađena, šume uništene, ptice padati sa neba, vode će biti potamnele, ribe potrovane u potocima, a drveća neće biti, čovečanstvo kakvo znamo prestaće da postoji...
„Treba imati petlju pa biti takav gad“, napisao je Orvel u Putu za Vigan o jednom svom političkom neistomišljeniku. Možda je ova rečenica i najbolja reakcija na ono što smo videli u Šidu, gde grupa roditelja i prosvetnih radnika protestuje protiv dolaska „dece migranata“ u njihovu školu. Kao razloge za svoj protest roditelji navode pitanja bezbednosti, higijene, nekakvog pozdravljanja levom rukom, ali i pitanja ćirilice i Kosova.
Činjenica da su mnoga važna naučna otkrića prvobitno dočekivana s podsmehom i nevericom ne znači da sve što nam se danas servira kao revolucionarno ima i istinsko naučno utemljenje. Naprotiv, čini se da u vreme zaraze senzacionalizmom, ovom unosnom tržišnom proizvodu ne mogu odoleti ni pojedini naučnici.
