Foto: Grad Sarajevo
Jadan je i ponižavajući odnos prema bosanskohercegovačkim institucijama kulture i generalno prema svemu što u svom nazivu ima pridjev „bosanskohercegovački“, prema svemu što čuva i njeguje ono što se u najširem smislu može odrediti kao bosanskohercegovački identitet.
Piše: Asim Mujkić
Cijelo ljeto bespomoćno i sa stidom mogli smo svjedočiti tragediji Nacionalne biblioteke, kao što smo prije nekoliko godina svjedočili ruiniranju Zemaljskog muzeja. Bešćutno, i to od onih političkih snaga kojima su puna usta države, milenijumskog kontinuiteta, gledali smo kako se ove institucije bosanskohercegovačkog identiteta, naša duhovna, kulturna lična karta, šaltaju s jednog na drugi nivo vlasti, kako se vješto,...
Ilustracija
Tužna sam od nemoći. Često se suočavam sa situacijama u kojima ne mogu ništa da promijenim, nad kojim nemam kontrolu i to mi zaista stvara osjećaj bespomoćnosti. Ali to nije jedna emocija, to je splet reakcija koje imam na tugu. Tuga me preplavi, a to ne mogu prihvatiti pa imam unutrašnje borbe sa sobom. Onda se u meni javlja emocionalna ukočenost, zatim osjetim umor, iscrpljenost, gubitak energije i motivacije. Taj osjećaj me paralizuje. Ali, ne zaustavlja. Moram progovoriti o očitim stvarima, iskazati svoje mišljenje, pronaći istomišljenike/ce, naći ili kreirati prostor da se govori o situacijama koje nas dovode u...
Bertrand Rasel
Bertrand Rasel (1872 – 1970) jedan je od najznačajnijih svetskih mislilaca, njegovi radovi su istovremeno i lucidni i prosvetljujući. Postoji nešto gotovo proročko u načinu na koji spaja bezvremenost s pravovremenošću kontemplativnih ideja koje se tiču modernog života u prethodnom veku – od toga kako dokonost čini sreću mogućom do toga zašto je nauka ključ za demokratiju. Ali nigde nije genijalniji nego u knjizi „U šta verujem“ (What I Belive).
Objavljena je 1925. godine i predstavlja svojevrstan katalog nada – kontrastanovište Raselovom „Ikaru“, katalogu strahova, objavljenom godinu dana ranije. Knjiga istražuje čovekovo mesto u univerzumu i naše „mogućnosti u...
Žena u kavezu na slici se zove Zarema Musajeva. Ima 55 godina i pati od teškog oblika dijabetesa. Zarema je zajedno sa svojim mužem, nekadašnjim sudijom Vrhovnog suda Čečenije Sajdi Jangulbajevim, živela u gradu Nižnjem Novgorodu u centralnoj Rusiji.
Uveče 20. januara 2022. godine, na vrata porodice Jangulbajev došli su naoružani ljudi koji su se predstavili kao policajci iz Čečenije. Pokazali su nalog istražitelja MUP-a Čečenije za privođenje Sajdi Jangulbajeva i Zareme Musajeve radi informativnog razgovora povodom istrage za prevaru koja se vodi u Groznom. Na poziv porodice Jangulbajev, u stan su ubrzo stigli advokati, koji su Čečenima objasnili da...
Izazov nove tehnologije toliko je dalekosežan da zapravo udara u temelje smisla ljudske djelatnosti pred kojim ni istinski kapitalisti ne mogu zažmiriti. No, što je sa sociologijom?
Klizište na Trebeviću uslovila je tajkunska gradnja rugobne zgradurine nazvane Trebević Hills, iza koje stoje offshore kompanije i kontroverzne osobe. Visoki dužnosnici bi prvi morali biti svjesni apokaliptične mogućnosti koja se nadvila nad pola Sarajeva.
Hellen Keller je definitivno jedna od najprepoznatljivijih ličnosti u historiji borbe za prava osoba sa invaliditetom. Rođena je 27. juna 1880. u američkoj saveznoj državi Alabami, a već je sa devetnaest mjeseci izgubila vid i sluh zbog nepoznate bolesti, za koju današnji stručnjaci vjeruju da se radilo o određenom tipu meningitisa.
Na društvenim mrežama pročitao sam rečenicu kojoj ne znam autora, jer se ponavljala na nekoliko profila: "Svi smo ispod nadstrešnice". Hvala ko god ju je smislio, jer ta rečenica izuzetno precizno opisuje naše zajedničko stanje - stanje čekanja, stalne napetosti, nedefinisanog straha, zebnje, nervoze...
Ne, nisu ti životi izgubljeni, a nebrojeni drugi zanavek uništeni, zato što su ljudi bili na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Tragedija se desila zato što vlast postavlja pogrešne ljude na pogrešna mesta. Taj sistem nije zakazao, on radi ko podmazan. Parama podmazan.
Tumačenja možemo proširivati i skraćivati, možemo njima čak i manipulirati, koristiti ih u ove ili one svrhe, ali na kraju ostaje ona osnovna činjenica: dijete je ubilo policajca.
