Kako je nastao kul? I kako definisati kuloću? U kakvoj su vezi filozofija i muzika, tačnije, egzistencijalizam i džez? Povezuje ih jedna francuska beretka kao modni, i nipošto samo modni detalj. S tim u vezi, koje su sve karakteristike kul stava, stila i ponašanja? I koja je tačno egzistencijalna razlika između biti i ne biti – kul? Naime, uopšte se ne radi o tome kako biti kul, već šta kul jeste. A odgovor na to popularno pitanje o stilu života nećemo pronaći u lifestyle magazinima na temu. Već u onim naučnim časopisima, kao i popkulturnoj istoriji 20. stoleća. Krenimo redom.
Žene kroz život njihova menstruacija prati od menarhe, prve menstruacije, do vremena menopauze. Ako uzmemo u obzir da menarha najčešće nastupa između 11. i 14., a menopauza između 45. i 55. godine života, prosječna će žena četrdeset godina imati menstruaciju. Kada u tu menstrualnu matematiku uračunamo da menstruacija traje tri do sedam dana po ciklusu, dakle šezdesetak dana godišnje, to znači da će žena u svom životu menstruirati otprilike 2400 dana, odnosno šest do sedam godina. To je, složit ćemo se, impozantan menstrualni staž koji stidom zavijene dane, stvari, tetke i crvene armije čini nezanemarivim dijelom ženskog iskustva.
Sajam knjiga u Frankfurtu otkazao je dodelu nagrade Adaniji Šibli, spisateljici i esejistkinji rođenoj u Palestini, zbog „rata koji je započeo Hamas“. Kulturnom centru u Berlinu uskraćene su finansije i biće zatvoren nakon što je ugostio događaj organizacije Jevrejski glas za pravedni mir na Bliskom istoku. Francuska zabranjuje sve propalestinske demonstracije.
Otac, čijeg je osmogodišnjeg sina ubila vojska, stajao je na ulazu u kuću na obodu izbegličkog kampa Dženin na Zapadnoj obali, izgovarajući jednostavnu istinu: „Ova deca nikada neće oprostiti vojnicima. Na ovaj način vi podižete još jednu generaciju otpora. Sada naša deca žele da i izraelska deca ginu.“
Empatija je ključna za naše socijalno funkcioniranje i psihičko zdravlje. Međutim, postoje i negativne strane empatije, a njome se lako može manipulirati u političke i druge svrhe s obzirom da je veoma često - selektivna.
Pokazalo se da bijeli i bogati judeo-kršćani vrijede kudikamo više od tamnopute islamske sirotinje. Demokracija je ubijena i sahranjena u Gazi zajedno s 5.000 djece
Ideali današnjeg vremena, ako ih takvima uopće možemo zvati, su da živimo jedni pored drugih, afirmirajući samo tradicionalne kulturne forme i vrijednosti antimodernizma, zatvoreni unutar vlastitih zajednica i bez ideje da zajedno gradimo bolji svijet.
‘Nažalost, naša svakodnevna komunikacija na ulici, u prevozu, u institucijama, na različitim mjestima sadrži elemente nasilja. A ako na javnom mjestu tolerišemo psihičko nasilje – kako možemo očekivati da djeca to ne kopiraju? Sada svi očekujemo od sistema da riješi problem nasilja. No nikako da se vratimo na korijen nasilja i ozbiljnije uspostavimo sistem prevencije počevši od izvora – od samih sebe.’
I, treba li djecu voditi u banke? Obavezno! Kako veli jedna bankarska reklama, to je iskustvo – neprocjenjivo. Ali samo pod uslovom da im se ispriča barem toliko da namjena banaka nije štednja, nego cijeđenje profita iz njihove budućnosti u kojoj će novac stvoren igrom brojki u računarima vraćati stvarnim, tragično stvarnim vremenom svojih života i trošenjem svojih tijela.
Cijela nacija do posljednjeg Hrvata znala je o kojoj koli je riječ, baš svi osim tragično neobaviještenih hrvatskih novinara, koji su se siroti živi polomili javljati kako se osnovano sumnja na proizvode “jedne renomirane kompanije”, ili preciznije napitke iz asortimana “stanovite multinacionalne korporacije”.
