Banjaluku i Sarajevo, uz sve nepremostive političke i ideološke razlike, neke stvari ipak spajaju. Jedna od njih je novootkrivena strast za dizanjem spomenika srednjovjekovnim vladarima. Tako je ubrzo nakon izgradnje sarajevske verzije spomenika Tvrtku Kotromaniću na red došla i banjalučka verzija istog, a malo prije i prvi spomenik Kulin banu na prostoru BiH.
Nevjerovatna hrabrost, inteligencija i odlučnost – to je ono od čega je sazdana Malala Yousafzai. Ona je aktivistkinja za ljudska prava, naročito za pravo na obrazovanje žena i djece, rođena u sjeverozapadnom Pakistanu 1997. godine.
Da nije bilo krika dječaka, žrtve u Narodom pozorištu u Sarajevu, Moamer Kasumović, presuđeni seksualni nasilnik koji je otkupio svoju slobodu, i dalje bi bio popularni glumac iz naše mahale koji reprizno uveseljava regiju. Kako je zavjet šutnje ogolio propast ljudske empatije u našem društvu.
Nekada sam se radovao kada na plakatima vidim nova lica, ili neku novu energičnu stranku, zato što sam mislio da to zaista znači promjenu na političkoj sceni. Više se ne radujem. U ogromnoj većini, debitanti su bili isti kao veterani, često i gori...
Nedavni neredi u Ujedinjenom Kraljevstvu još jednom su pokazali nesposobnost i liberala i levičara da smisle kako da se obrate radničkoj klasi koju privlači krajnja desnica. Jednom kad fašizam počne da se širi, besmisleno je povlađivati ksenofobiji kao što to rade liberali s prihvatanjem anti-imigrantske agende, ili galamiti protiv javne štednje kako to čine levičari. Da bi se suočili sa britanskim buntovnicima i sličnim grupama širom Evrope i Sjedinjenih Država, progresivci pre svega treba da se obavežu da ih neće napustiti.
Bregoviću i Štuliću falila je efektna smrt da postanu vječni. No, smrt je “efektna” samo ako se desi na vrijeme. A vrijeme za nju je “kad joj vrijeme nije”. I Bora Čorba je, također, tu šansu propustio. Među bezbrojnim, ovakvim i onakvim, komentarima na FB-u ovih dana postoji i ovaj: “On je davno umro, samo vam nisu kazali.”
Argentinski Prljavi rat je naziv za period državnog terora u ovoj zemlji u godinama između 1974. i 1983., tokom kojeg su vojne i sigurnosne snage zajedno sa odredima smrti Argentinske antikomunističke alijanse (AAA) progonile političke neistomišljenike i svakoga za koga se sumnjalo da je povezan sa socijalistima i ljevičarima nekadašnjeg predsjednika države Juana Perona.
Trebalo je nesretnom cariniku vremena da im objasni da je to gdje su oni zapravo granični prelaz i da su u zadnjih pet minuta četiri puta državu promijenili. I da on stvarno ne zna ko je i šta je ta trafika, ali da ako još samo jednom pređu granicu, on im lično garantuje da im trafika neće godinama zatrebati.
Ni Dodik ni Čović ne stoje tome na putu, nego smo prepreka mi sami, odnosno oni politički faktori koji za sebe kažu da su bosanskohercegovački orijentirani i koji konačno moraju shvatiti, bez obzira na to na kojem su nivou vlasti, da je briga o bazičnim institucijama našeg postojanja njihova sveta obaveza, a ne pitanje dobre volje ili milostinje.
Italijanska odbojkašica Paola Egonu rođena je u Nigeriji, odavno živi u Italiji, predvodila je nacionalni tim do zlata u Parizu. Njoj u čast umetnica Laika napravila je mural koji je zašaran crvenom bojom, a antirasističke parole su prefarbane. S rasizmom se suočava kroz karijeru, a u aktualnom slučaju "istaknuo" se bivši general i europarlamentarac Vannacci
