Impuls Admin Društvo 07 Oktobar 2015 Pregleda: 3102

O muralima i međedima iz mog ugla

Impuls Admin Društvo 07 Oktobar 2015 Pregleda: 3102

U ljeto 2012. godine provela sam 12 dana u Bellingham-u, država Washington.

Bellingham

Piše: Mirjana Tešanović

Smješten je na samoj granici sa Kanadom i neka 2 sata vožnje od Seattle-a, na obali Tihog okeana. Sa nešto preko 80 hiljada stanovnika, iz američke perspektive, teško ga je nazvati gradom. Grad ipak, ne određuje broj stanovnika, već način na koji on živi. Ja sam Bellingham doživjela kao grad, u punom smislu značenja te riječi.

Kada dođete u Bellingham, prvo zapazite da je to grad umjetnika. Centar je pun različitih i kreativno osmišljenih prodavnica umjetnina, slika, grnčarije, ukratko svega što se može podvesti pod umjetnost. Mnogi umjetnici iz cijele Amerike upravo su zbog toga došli živjeti i stvarati u ovaj grad. Kupci dolaze samostalno ili organizovano iz cijele Amerike.

svasta2

Foto: LoveBellingham

Grad nije nastao kao neka umjetnička komuna, naprotiv od sredine 19. do sredine 20. vijeka bio je to rudarski grad u kome se kopao ugalj. Na svom vrhuncu 1920. godine, u rudniku je bilo zaposleno oko 250 rudara, a kopalo se preko 200 000 tona uglja godišnje. Rudnik je zatvoren 1955.

Uz rudnik je, naravno, išla i željeznica, a bila je tu i neka naftna kompanija, koja je u vrijeme kada sam bila tamo imala velike probleme, pa sam imala priliku vidjeti mnogo beskućnika koji su ostali bez posla. Tako je grad praktično nastao na „prljavoj industriji“, tipični radnički grad.

TBT In the beginning there was the waterfront

Foto: LoveBellingham

Taj radnički gradić, sa nešto preko 80 hiljada stanovnika ima četiri srednje i tri visoke javne škole, te osam privatnih škola, tri koledža i kampus. Zatim, 11 redovnih događaja kao što su polumaraton, Godišnja konferencija dr Martin Luther King Jr. o ljudskim pravima, Međunarodni dan mira, Gay paradu ponosa i festival, kao slavlje za sve LGBT osobe i njihove prijatelje, koji tokom ljetnog vikenda prolaze kroz downtown do tržnice...

Remembering Dr. King today and thinking about all the opportunities we have in our wonderful community to volunteer

Remembering Dr. King today, and thinking about all the opportunities we have in our wonderful community to volunteer, (LoveBellingham)

lgbt

Foto: LoveBellingham

I muzička scena je veoma zanimljiva. Pored sinfonijskog orkestra, tu su brojne društvene muzičke grupe i horovi, te međunarodno priznati Bellingham Festival of Music.

koncert

Foto: LoveBellingham

Grad je dom brojnih poznatih pisaca, uključujući Steve Martini-a, Clyde Ford-a i George Dyson-a.

Bellingham je dom i bogate pozorišne scene. Postoji nekoliko značajnih pozorišta, od kojih bih izdvojila Bellingham Theatre Guild star 80 godina i Historic Mount Baker Theatre izgrađen 1927.

Mount Baker Theatre 1937

Mount Baker Theatre, 1937., Foto: LoveBellingham

Bellingham je i grad aktivizma. Mnogo zanimljivih akcija održava se tokom cijele godine. Posebno je važan Whatcom Mir i pravda Centar koji je osnovan 2002. godine od strane lokalnih aktivista. Akcija Hrana ne oružje, u okviru koje se poslužuje hrana, odvija se nedjeljom u 16 časova već više od 10 godina. I otpor prema ratovima koje Amerikanci vode je veoma snažan u ovom gradu. Gradsko vijeće donijelo je rezoluciju pozivajući izabrane predstavnike i saveznu vladu da se izbjegne rat s Iranom, čime je postao prvi grad u državi koji je to učinio. 2012. godine Gradsko vijeće je jednoglasno usvojio rezoluciju, pozivajući federalnu vladu da ukine odluku Vrhovnog suda u predmetu FEC protiv građana izjavljujući da se Ustavna prava SAD-a odnose na fizičke osobe, a ne na korporacije. 2015. godine održani su protesti protiv ekspolatacija nafte u Arktiku kada su građani napravili “lanac” oko Royal Dutch Shell broda i zaustavili njegov prolazak na 63 sata.

Moja draga prijateljica kod koje sam boravila, odvela me da beremo borovnice po kojima je taj dio Amerike poznat. To je zaista bio jedinstven i prelijep doživljaj. Plantaže se prostiru do u nedogled a na ulazu se nalazi jedan drveni natkriveni štand, pored koga nema nikoga. Tamo stoje plastične kantice sa kanapom mjesto drške, koje se okače oko vrata i ideš u berbu. Malo bereš, malo jedeš I mnogo uživaš. Kada smo završile, vratile smo kantice i na vagi koja stoji na tom štandu izmjerile plodove svoga rada. U jedan mali blok upisale smo koliko smo nabrale, pomnožile sa cijenom za mjernu jedinicu i onda je moja prijateljica ispisala ček koji je ubacila u otvor na tom štandu, te ga zatvorila drvenim poklopcem.

Bile smo i na velikoj farmi na kojoj se uzgaja organska hrana. Takvih farmi je mnogo u ovom gradu. Poseban doživljaj je bio parti na drvetu, u stoljetnoj netaknutoj šumi i posjeta glečeru na planini Mount Baker, gdje smo se u avgustu sankale.

sankanje

Ako vam se dalo sve ovo pročitati sigurno ćete se pitati kakva je veza sa raspravama oko murala i međeda koje par dana “tresu” u Banjaluku. Velika. Trebalo je mnogo vremna da ovo mjesto, dva puta manje od Banjaluke, od rudarske naseobine iz sredine 19. vijeka, postane grad.

pogled

Foto: LoveBellingham

Ljudi su i ovdje dolazili, prolazili i odlazli, dva svjetska rata su također prošla, istina daleko od mjesta. Tresle su ga velike i manje recesije i krize.

Kao i čovjek, i gradovi sazrijevaju, a neka vremena znaju biti veoma bolna, frustrirajuća, depresivna, kao pubertet. I grad se tada traži, kao što se i svi mi tražimo. U Bellingham-u nisam vidjela međede, ali su vjeverice stalni gosti u prekrasnom vrtu moje prijateljice. Murale sam vidjela.

So many great murals around town

So many great murals around town, Foto: LoveBellingham

I u Bellingham-u živi svjetina, jer ona živi svugdje, no grad se stvara vizijom i djelima, a ne šupljim pričama koje samo produbljuju jaz između "ovih i onih".

Od radničkog, rudarskog grada, Bellingham je postao kulturni centar, umjetnički i aktivistički grad sa užasnom klimom. Ako imate sreće, možete uhvatiti mjesec sunčanih dana jer ostatak godine pada kiša, ako ne pada snijeg. Tihi okean, na krajnjem sjeveru SAD-a, nije baš turistička atrakcija za one željne kupanja. U ovom gradu nema mnogo toga starjeg od dva vijeka, tragova Rimskog, Otomanskog ili Austrougraskog carstva.

Forest Street Sunset watching crew

Forest Street Sunset-watching crew, Foto: LoveBellingham

Ono čega očito ima su ljudi spremni da rade i stvaraju za opšte dobro. Treba se samo osloboditi predrasuda i krenuti. I oni su to jednom morali učiniti.

Guess what theyve got up at Cloud Mountain Farm

Foto: LoveBellingham

Pored toga sto sam u tom gradu bila, izabrala sam ga za ovu priču i zbog jedne zanimljivosti koja ga veže za Balkan. To je grupa Balkanarama, iz Seattle-a (Balkanarama) koja na ovom snimku iz Bellingham-a izvodi pjesmu Moj Dilbere.

Neka se niko ne usudi da mi prigovori kako je to Amerika, a kako smo mi mali, jadni i siromašni, pa smo zatrovani mržnjom, glupi i neprosvijećeni, i još smo ovo i ono, jer nigdje veće sirotinje u sred sjaja „Američkog sna“, mržnje, glupih i neprosvjećenih ljudi, ne vidjeh, do u toj Velikoj Americi.

Svijet i život nisu crno bijeli. Pojedinac, kao i zajednica imaju mogućnost izbora. Za neke izbore, međutim, treba vrijeme, razumijevanje, strpljenje, edukacija, mnogo rada i truda, i ljudi spremni na djela.

dobrodosli