Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u posljednjih pet godina svoju je zemlju napustilo ravno 173.011 ljudi ili 48.932 porodice!
Uposljednje tri godine sa evidencija biroa za zapošljavanje širom BiH “izbrisano” je više od 100.000 nezaposlenih, što bi samo po sebi sugerisalo da se ekonomska situacija u našoj zemlji popravlja i da ekonomija raste. Međutim, sindikalci tvrde da je to posljedica iseljavanja stanovništva, dok, s druge strane statističari i naročito političari to povezuju sa rastom zaposlenosti. Kako su nedavno s tim u vezi objavili lokalni mediji, broj nezaposlenih u martu ove godine bio je 423.419, dok je u istom mjesecu 2016. broj nezaposlenih iznosio 530.370. S druge strane, prema podacima Agencije za statistiku BiH, broj zaposlenih u martu ove godine iznosio je 822.275, a tri godine ranije 721.633 radnika.
I zaista, na prvi pogled moglo bi se zaključiti da bh. ekonomiji zaista ide dobro. Jer, broj nezaposlenih je u posljednje tri godine pao za otprilike stotinjak hiljada, a broj zaposlenih je u istom periodu porastao za otprilike isti broj. Međutim, toj tezi ne idu u prilog podaci o kretanju bh. ekonomije. Rast bruto proizvoda od samo tri posto godišnje jednostavno nije dovoljan za tako optimistične stavove, jer mi čak ni uz pomoć puno mašte ne možemo govoriti o jačanju lokalne privrede i proizvodnje, rastu broja kompanija i povećanju prihoda postojećih i slično.
O čemu je onda u ovom slučaju riječ? Prva stvar koju treba imati na umu je slijedeća – ljudi odlaze iz BiH. Svakodnevno. Zauvijek. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH u posljednjih pet godina svoju je zemlju napustilo ravno 173.011 ljudi ili 48.932 porodice! Drugi podaci pak govore da je BiH od 2013. napustilo više od 250.000 ljudi. Situacija će od naredne godine biti još i složenija jer Njemačka, ključna odrednica naših gastarbeitera (njemački, gostujući radnik), od 2020. pojednostavljuje propise za traženje posla i ulazak u zemlju, tako da se predviđa da će u narednim godinama egzodus s ovih prostora biti još masovniji i još veći. Evo, dakle, i jedne “dobre vijesti” za lokalne političare – slijedećih godina njihove statistike i podaci o broju nezaposlenih i zaposlenih bit će još i bolji, što će oni, naravno, pripisati sebi i svojim reformama u zaslugu.
No, ako se samo malo izdignemo iznad tog kratkovidnog i sebičnog rakursa, shvatit ćemo da situacija za BiH i nije baš tako bajna. Nedavna analiza Svjetske banke i Instituta za ekonomske studije u Beču pokazala je da je BiH balkanska zemlja s najviše imigranata, a rast broja imigranata očekuje se i u narednom periodu zbog brojnih faktora. Od raspada bivše Jugoslavije Bosnu i Hercegovinu su, prema toj analizi, napustila 1,3 miliona ljudi, što je trećina predratnog stanovništva. Prema tim podacima, BiH je prva na listi zemalja u kojoj lokalno stanovništvo planira bijeg, a slijedi Albanija sa milion migranata i Srbija sa 900 hiljada.
Odlaze i stari i mladi, ali je sociološki i ekonomski više problematično što odlaze mladi. Populacija koja ostaje u BiH je sve starija i starija, tako da se već sada predviđa da će ukupni broj stanovnika do 2050. godine pasti ispod tri miliona. To je, s ekonomske tačke gledišta, veliki problem jer, prvo, ko će puniti penzione fondove u zemlji. Drugo, to također znači i nedostatak radne snage za pokretanje novih poslova i firmi, što se svakako već i osjeti. Koliko je to već sada istaknut problem svjedoči slijedeća izjava portparola Privredne komore RS-a: “Ne postoji više nijedna grana privrede kojoj ne nedostaje odgovarajućih kadrova. Suočeni smo i s odlaskom radno sposobnog stanovništva, pa i najboljih radnika. Mi već sada imamo primjere da naše firme nisu u mogućnosti da preuzmu nove poslove i prošire postojeće ugovore ili potpišu nove, pošto ne mogu da osiguraju adekvatnu radnu snagu”, kazao je nedavno Vladimir Blagojević. Da je to tačno, potvrdit će i ovdašnji poslodavci. Oni već godinama upozoravaju da je sve teže i teže naći kvalitetne kadrove u svim privrednim granama.
A i taj će se problem u narednim godinama dodatno produbiti. Nedavno smo u Oslobođenju pisali da je u Gradskoj areni u Zenici održan Sajam zanimanja i srednjih škola, a ipak je najporaznija činjenica da zenički osnovci, kao i većina njihove generacije širom BiH, već sada maštaju samo, jedino i isključivo o radu u Njemačkoj ili Austriji. Niko od mlađih ljudi više svoju budućnost ne vidi u BiH. A i njihovi ih roditelji u tome svakodnevno ohrabruju. Svima je više dosta nepotizma, besperspektivnosti, priča o novom ratu, o pet porodica koje vladaju Bosnom i sličnim stvarima.
Na sve to sada još dolaze i godine u kojima će Njemačka dodatno pojednostaviti procedure i širom otvoriti svoja vrata za strane radnike. U prilog tome svjedoči i vijest, objavljena prije par dana u lokalnim medijima. U njoj se kaže slijedeće. Poznato je da veliki broj medicinskih radnika iz BiH odlazi na rad u Njemačku, a njemačke kompanije sve češće i same dolaze u BiH radi “vrbovanja” radnika za rad u ovoj struci. Osim što nude posao radnicima, te kompanije sada su spremne primiti i osobe iz BiH bez ikakvog stručnog obrazovanja i kvalifikacija, a jedini uslovi su da su punoljetne, da imaju bilo kakvu srednju školu i osnovni nivo znanja njemačkog jezika, a naknadno će u Njemačkoj dobiti medicinsko obrazovanje. Ovim se otvara perspektiva svima u BiH da napuste državu čak i bez stručnog obrazovanja, prenose mediji, s obzirom na to da se osnovno znanje njemačkog jezika može steći relativno brzo i lako. Šta mislite, poštovani čitatelji, koliko će mladih ljudi sa ovom ponudom koja je, dakle, već tu, na stolu, razmišljati da ostane u BiH i da godinama čeka na birou i trpi iste političke figure da im kroje budućnost?
Dakle, zaključimo. Brojke definitivno potvrđuju da u BiH pada nezaposlenost i raste zaposlenost. Nažalost, kada se te brojke stave u širi kontekst i sagleda cjelokupna slika, razloga za optimizam jednostavno nema. Trenutno je najveći problem BiH migracija lokalnog, mladog i radno sposobnog stanovništva prema vani, a taj će se problem u narednim godinama samo produbiti. Naš je trenutno najveći problem možda najbolje opisao jedan mladi stanovnik Latvije koji je napuštajući zemlju ostavio na aerodromu napisanu poruku preostalim sugrađanima: “Ko posljednji izađe, neka ugasi svjetlo”.