Suzana Bliznac izuzetna je osoba koja gdje god da dođe, sa sobom donosi pozitivnu energiju, pomjera granice i život doživljava kao neprocjenjiv dar i izazov. Uprkos poteškoćama s kojima živi od rođenja.
“Svijet nisam baš ugledala 20. juna 1985. kada sam rođena! Ali sam ga mogla zamisliti, zavoljeti…Bez obzira na sve. Ne vidim, ali obožavam svijet! Spremna sam za svaki novi sat. Poletjeti, biti slobodna”, tako o sebi govori Suzana Bliznac, mlada glumica i novinarka, koja umije inspirisrati i one koji vide i one koji ne vide.
“Ja jesam slijepa od rođenja i na neki način imam svoju viziju ovoga svijeta koji vjerovatno nema neke velike veze s vašom vizijom vanjskog svijeta i moram reći da me ljudi vrlo često pitaju kako doživljavam boje. Ne znam kako doživljavam boje, naprosto imam neku svoju viziju boja… Ne zatvaram se u sobu niti čekam. Moji zidovi su posvuda. To je polje mog života. Izraz lica odaje osobu. Smiješak, molim!”, kaže simpatična Suzana.
“Ja sam se zarazila pozorištem, zaljubila sam se u pozorište, možda zvuči kao floskula, ali ova rečenica daske koje život znače je stvarno tako”, iskrena je Suzana i dodaje: “Obično ljudi misle kako ‘slijepi, a glume’, ali kroz tu predstavu mogu dobiti puno informacija o nama samima o našim životima, mi smo u tim predstavama ispričali neke priče iz naših života koje naši prijatelji ne znaju koji dođu pogledati predstavu i kažu: pa to nismo znali”.
Kaže da su pozornica, novinarstvo i knjige njeno svjetlo kroz život. I mogla bi stalno pjevati. To je najbolji recept za ljepši dan.
Kako je tek diplomirala voljela bi naći posao u medijima i baviti se temama osoba s invaliditetom.
“Smatram da niko bolje od nas samih ne može govoriti o nama samima. Slika o nama u medijima vrlo često ode ili u jednu ili u drugu krajnost. Ili se slijepe osobe prikazuju kao svemoguće, prikazuje ih se kao čudo, ili se ide vrlo patetično tako da se slijepe osobe prikazuju kao nemoćne osobe koje ne mogu ništa, istina je vjerojatno negdje u sredini”, tvrdi Suzana.
Suzana voli lijepo izgledati! Jednostavno se tako ljepše osjeća. Iako ne vidi, boje su na njoj uvijek savršeno usklađene, što počesto iznenadi ljude koji je upoznaju.
Kada je riječ o odijevanju, o šminkanju, frizuri naprosto je važno beskrajno povjerenje. “Moram vjerovati ljudima s kojima se družim da će napraviti to najbolje što mogu”, objašnjava Suzana.
“Ljubav i odanost prijatelja i porodice ono je najtoplije što grije. Mogu zamisliti da je život ružičast, jer se tako osjećam”, kaže Suzana i dodaje: “Opipavam slova i pružam ruke oko sebe. Ja sam sretna što sam Ja!”
Tekst preuzet sa HRT