U svijetu 1% ljudi muca, zvanična je statistika. Muškarci su puno zastupljeniji u ovome, ima ih 5 puta više nego žena. Većina ljudi počne mucati izmedju 2. i 4. godine, a neki i sa 10, 12 godina ili poslije. Razlozi su razni, od genetskih predispozicija, fizičkih problema sa glasnicama i govornim organima do trauma i problema sa samopouzdanjem.
S ciljem provođenja online terapija, dijeljenja besplatnih resursa, zajedničkog vježbanja i međusobnog pomaganja, u našoj zemlji je osnovana Facebook grupa Mucanje Balkan. Putem razmjene informacija kroz ovu grupu, mnoge osobe koje mucaju došle su do terapija koje su im pomogle prevazići poteškoće s mucanjem. U sklopu grupe održavaju se online video razgovori jednim sedmično, gdje se može naučiti neka tehnika, vježbati, ispričati svoja priča i upoznati drugi ljudi sa istim problemom. Također, povremeno se organizuje i druženje članova grupe uživo. Članovi grupe su osobe sa čitavog Balkana (BiH, Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija), osobe koju mucaju, kao i logopedi i ostala stručna lica koja mogu pomoći.
Često djeca u školi budu zadirkivana od svojih vršnjaka koji ih imitiraju, rugaju im se i slično. Predrasuda također ima jako puno. Mnogi misle da su ljudi koji mucaju manje inteligentni, da namjerno govore tako kako govore, da su nespretni ili nenaspavani. Ustvari, osobe koje mucaju imaju nadprosječan IQ, što je pokazano u desetinama istraživanja. Isto tako, mnogi ljudi koji mucaju loše prolaze na intervjuima za posao, teško dobivaju promociju i susreću se sa raznim problemima u studiranju i svakodnevnom životu. Predrasude i ismijavanje su obično plod nerazumijevanja jer mnoge osobe nisu nikad srele nekoga ko muca, pa ne znaju ništa o ovom problemu. Ljudi koji poznaju ili imaju u porodici nekoga ko muca, ponašaju se drugačije.
Nema pravila o liječenju mucanja, kao ni zvaničnog lijeka ili terapije koja je potpuno efikasna. Terapije nekome pomognu, a nekome ne. Mnogi prevaziđu mucanje u ranom djetinjstvu i prirodno, bez ikakve stručne pomoći. Bitno je da se dijete ne fokusira na mucanje, jer ako mu se stalno ponavlja da nešto nije uredu a njegovim govorom i da se mora potruditi više, stanje bi se moglo dodatno pogoršati. Nažalost, roditelji često podcijene problem, pošalju dijete kod logopeda i misle da će se sve samo riješiti. Mnogo je bitniji odnos roditelja nego logopeda, jer dijete provede u logopedskoj sobi 5/6 sati sedmično, a kući 70/80 sati sedmično. Roditelji i nastavnici dijete ne trebaju prekidati, siliti ga da priča tečno ili pritiskati previše. Umjesto toga, trebaju ih saslušati do kraja. Terapija je često korisna, ali nisu svi logopedi dobri. Najbolje bi bilo da roditelj kod logopeda zajedno sa djetetom za vrijeme trajanja terapije. Danas postoje različite vrste terapije i ako nešto ne radi, ne treba ustrajavati pri tome. Postoje i terapije preko Skypea na engleskom jeziku sa stranim stručnjacima. Bitan je i odnos logopeda prema djetetu, tako da roditelj treba dobro posmatrati i razmisliti je li terapija odgovarajuća. Za odrasle isto postoje terapije. Često jako dobra terapija bude govoriti što više i u situacijama kad nas je strah.
U svijetu je mnogo osoba koje mucaju, a koje su javni govornici, stand up komičari, uspješni advokati, čak i političari. Mnogi poznati su mucali ili još imaju povremeno taj problem, a to su Gibonni, Slaven Bilić, Joe Bidden, Bruce Willis, Emily Blunt…
U našoj zemlji živi blizu 30.000 ljudi koji mucaju. Međutim, kompletan region, pa tako i BiH, ne čini dovoljno kako bi se olakšao život osobama koje mucaju, dok u svijetu postoje mnoge organizacije koje nude čitav niz mogućnosti, pomoći i terapija za osobe s ovom poteškoćom. U BiH ne postoji ni zvanična grupa za podršku osobama koje mucaju. Osnivači Grupe “Mucanje Balkan” se nadaju da će ova grupa pružiti resurse i pomoć ljudima koji žele poboljšati svoj govor ili jednostavni prihvatiti stanje kakvo jeste i živjeti puno slobodnije. Mnogi ćlanovi grupe koji su prevazišli mucanje ističu da je njihov život napravio nevjerovatan zaokret nabolje kako su smanjili mucanje ili prestali mucati. Neki su jednostavno razbili strah i, pored toga što i sad mucaju, osjećaju se i žive puno bolje i lakše.
Mucanje je na neki način kao santa leda u moru. Drugi vide samo onaj dio koji je iznad vode – ponavljanja slogova ili odugovlačenje u govoru. Ne vide ono što je ispod – sve negativne misli, frustracije, strahove i nesigurnosti koje osoba proživljava svaki dan. Mnogi opisuju da je najgore to što znate šta hoćete da kažete, ali ne znate kako se izraziti. To može stvoriti osjećaj žestoke frustracije i osoba se s tim mora boriti. Ali, izgleda da su naše tijelo i um puno adaptivniji i prilagodljiviji nego što mislimo, pa se razvije i neki sistem odbrane i ublažavanja toga. Osobe koje mucaju obično su strpljivije od ostalih.
– Uvijek sam mislio da će mucanje nestati samo od sebe. Međutim, prevario sam se. Završio sam fakultet i pronašao posao, ali ono je i dalje bilo tu. Odlučio sam da mi treba promjena. Kad sam ja odlučio da ću početi raditi na svom govoru prije par godina, nisam znao ništa o ovoj temi. Nisam znao gdje naći pomoć i informacije. Na internetu je bilo puno literature na engleskom jeziku, ali skoro ništa na našem. Zbog toga smo se i udlučili da pokrenemo grupu. Mucanje je problem na kome se itekako može raditi. Ja sam prije pola godine počeo raditi sa jednim Amerikancem koji je prevazišao mucanje i sad besplatno pomaže i drugima da postignu isto. Imamo redovne sesije preko Skypea i to mi je pomoglo više nego bilo koja terapija. Danas postoji jako puno besplatnih knjiga, terapija i svih vidova pomoći. Nema potrebe za očajavanjem, jer ako osoba ima jaku želju i volju, mucanje se može prebroditi ili smanjiti njegov negativni efekat, i to bez skupih terapija. Više o ovome možete saznati na grupi, kaže Amer Zildžić, jedan od osnivača grupe Mucanje Balkan.