Grupa učenica Trgovačke akademije i Učiteljske škole članice SKOJ-a, Mostar, 1941.
Policija je 1943. godina uhapsila Diku i njenog muža Mahmuta, a da tragedija bude veća Dika je bila trudna. U zatvoru je provela 6 mjeseci, ali ustaški istražitelji nisu uspjeli ništa izvući iz nje. Sidika – Dika Hadžić je zajedno sa nerođenim djetetom ubijena u Staroj Gradišci
AUTOR: Esma Klico
„Nije sloboda stigla iz bajke, nju su za sinove dobile majke“
Jedna od ulica koja vodi do Starog mosta se zove Ulica braće Fejić, ili po mostarski jednostavno ‘Fejićeva’. Ime je dobila po četvorici braće iz porodice Fejić, ali pored njih je u Drugom svjetskom ratu stradala i njihova sestra Samija koja je ubijena u Jasenovcu. Niti jedno od petero djece Adile Fejić nije dočekalo kraj rata. Sloboda je skupo koštala.
Esad Fejić je jedan od prvih uhapšenih komunista nakon okupacije zemlje. Uspio je pobjeći 1941. godine i otići u partizane, čime je izbjegao streljanje. Više puta tokom rata je dolazio kao kurir u grad. Poginuo je pred kraj rata u posljednjim borbama u Čapljini.
Ševko Fejić je nakon hapšenja odveden u logor u Italiju gdje je ostao sve do kapitulacije fašističke Italije. Poginuo je u partizanima u borbama kod Bileće.
Ešref i Džemal Fejić su također otišli u partizanske odrede i preživjeli su Petu ofanzivu. Poginuli su prilikom izlaska iz grada sa Mostarskim bataljonom.
Ustaški zločin nad građanima Mostara, za odmazdu zbog prekinute telefonske linije njemačke vojske, novembar 1943.
Mostarska mladost
Teško je danas zamisliti da su srednjoškolke spremne žrtvovati vlastitu slobodu i živote u borbi za ‘pravu stvar’. Jedna od tih srednjoškolki je bila i gimnazijalka Bisera Salahović koja se nalazila na čelu SKOJ-a u Gimnaziji i bila član Međuškolskog aktiva SKOJ-a.
1942. godine je Bisera otišla u partizanski odred u istočnu Hercegovinu gdje je radila kao politički radnik. Ranjena je u junu ’42 godine i smještena u bolnicu u selu Zvijerini. Međutim, četnici su zauzeli bolnicu i strijeljali one koji nisu uspjeli pobjeći. Bisera je bila jedna od strijeljanih čije je posljednje počivalište bila jama u Zvijerinama.
Još jedna srednjoškolka Zora Dragić, koja je po završetku niže gimnazije prešla u Učiteljsku školu, se među prvima 1941. godine našla u partizanskim jedinicama iznad Konjica. Poginula je u Petoj ofanzivi.
Samija Puzić, 16-godišnja SKOJ-evka bila je učenica petog razreda Gimnazije. Uhapšena je zbog ispisivanja parola i postavljanja plakata. Zbog zadobijenih ozljeda prilikom hapšenja je smještena u bolnicu gdje su je čuvala dvojica policajaca.
Mjesni komitet SKOJ-a je uspješno organizovao njeno bjekstvo iz bolnice i 4. aprila 1943. godine je Samija izašla iz grada. Uspjela je stići do Trećeg bataljona Desete hercegovačke brigade u kojem je bila jedan od najmlađih boraca. Bjekstvo Samije Puzić je organizovao Halid Sadiković, a pomogli su mu bolničari Ivo Bronzović i Ćamil Delić.
Sidika – Dika Hadžić, mlada SKOJ-evka koja je 1941. godine imala samo 21. godinu. Od škole je imala samo osnovnu, ali već sa 16 godina, nakon smrti majke, je preuzela cijelo domaćinstvo. Na Carini, gdje je živjela, je okupljala i politički obrazovala druge žene, svoje komšinice i prijateljice. Raznosila je partijske biltene i poruke, učestvovala u skupljanju i raznošenju hrane, obuće, odjeće i novca.
Policija je 1943. godina uhapsila Diku i njenog muža Mahmuta, a da tragedija bude veća Dika je bila trudna. U zatvoru je provela 6 mjeseci, ali ustaški istražitelji nisu uspjeli ništa izvući iz nje. Sidika – Dika Hadžić je zajedno sa nerođenim djetetom ubijena u Staroj Gradišci.
Imena mnogih ljudi koji su podnijeli najveće žrtve u borbi za slobodu nikada nećemo saznati. Koliko je samo bilo muškaraca, žena, momaka i djevojaka koji su pod cijenom svog života ustali u borbi protiv nepravde u Mostaru i svim drugim gradovima.
Sve do 1998. godine u zgradi mostarske Gimnazije, koja se nalazi na Španskom trgu, stajala je spomen ploča kojom se odavala počast poginulim borcima, bivšim đacima Gimnazije. Ploča tu već godinama ne stoji i vjerovatno će proći još dugo vremena prije nego se vrati na svoje mjesto.
Imena heroja, kao i zločinaca, trebaju ostati urezana u našoj historiji jer je zaborav luksuz koji sebi ne smijemo dozvoliti. Inače…, inače bi naša djeca mogla pomisliti kako su zločinci zapravo heroji jer ulice danas nose i njihova imena.
Podsjetimo se imena učenika i profesora Gimnazije koji su dali život u borbi protiv fašista i domaćih izdajnika:
Nastavnici:
1. Krpo Husref
2. Mučibabić Dušan
3. Šarić Džemšid
Učenici:
1. Alagić Osman
2. Alendar Emir
3. Avdalović Mladen
4. Balić Mustafa
5. Balorda Vasilije
6. Bičkalo Džemal
7. Bošnjak Branka
8. Brkić Ahmed
9. Brkić Hamdija
10. Burić Ahmed
11. Čatić Adil
12. Ćišić Dragi
13. Čišić Ibrahim
14. Čišić Muhamed
15. Čurić Ekrem
16. Čurković Radomir
17. Delalić Salem
18. Derviškadić Hakija
19. Đukić Ibrahim
20. Fejić Ešref
21. Frko Ibrahim
22. Grebo Osman
23. Hadžiomerović Muhamed
24. Humo Esad
25. Jakić Džemil
26. Janjić Vasilije
27. Karan Branko
28. Kazazić Alija
29. KnežeićDrago
30. Kolukčija Hana
31. Krčum Radojka
32. Knežić Ivan
33. Kujić Đorđe
34. Kurtović Safet
35. Mihić Ranko
36. Miličević Risto
37. Oneščuk Miroslav
38. Ostojić Zdravko
39. Palavestra Drago
40. Pavić Dejan
41. Pavlović Ljubo
42. Pekušić Muhamed
43. Peško Tanja
44. Pintul Salem
45. Prstojević Slavko
46. Radan Boro
47. Riđanović Ekrem
48. Salahović Bisera
49. Sarajlić Ešref
50. Skiba Milorad
51. Šarić Hidajeta
52. Šestić Salko
53. Šeškić Muhamed
54. Škrobić Predrag
55. Ševa Fatima
56. Škoro Živko
57. Velagić Safet
58. Vrgora Dževad
59. Vrgora Zijad
6o. Vuk Hamid
61. Zelenika Niko
62. Zuanić Ante
63. Skočajić Ljubomir
64. Selimović Šerif
65. Glavaš Rudo