Po ‘odlivu mozgova’ u samom svjetskom vrhu
Ne postoje zvanični podaci o broju stanovnika Bosne i Hercegovine (BiH) koji su u poslijeratnom periodu nepovratno napustili zemlju. Ipak, prema jednom izvoru, preko 30 000 stanovnika BiH je u periodu 2011-2018. emigriralo u inostranstvo.[1] Ovaj broj je zasigurno veći iz razloga što mnogi građani koji odlaze iz zemlje ne prijavljuju promjenu mjesta boravka nadležnim organima. Poseban problem predstavlja činjenica da je skoro polovina osoba (48,9%), koje su nepovratno napustile BiH u 2018. godini, bilo uzrasta od 20 do 40 godina. Budući da se radi o najproduktivnijem dijelu radno sposobnog stanovništva, ovakav trend emigracije radne snage može imati dugoročne negativne posljedice na ekonomske, demografske i socijalne prilike u BiH.
Registrovani odlasci iz BiH u inostranstvo prema starosnoj strukturi i spolu u 2018. godini
Pored toga što se radi o mladoj radnoj snazi koja emigrira, najčešće su to i visoko obrazovani građani. BiH najviše napuštaju građani deficitarnih zanimanja, kao što su ljekari i drugo medicinsko osoblje, naučnici, inžinjeri i programeri. Od 1995. BiH je napustilo 79% istraživača u području inžinjeringa, 81% magistara i 75% doktora u oblasti tehničkih nauka, od ukupnog broja istraživača u navedenim područjima.[2] O kakvim razmjerima odliva mozgova se radi najbolje svjedoči podatak prema kojem je BiH u 2010. svrstana na 131. mjesto od ukupno 133 zemalja u svijetu, prema kategoriji „odliv mozgova“ koju je objavio Svjetski ekonomski forum.
Nezaposlenost nije jedini razlog
Razlozi za odlazak radno sposobnog stanovništva iz BiH su višestruki, od socio-ekonomskih do političkih. Prije svega, radi se o ekonomsko-socijalnoj nesigurnosti, koja se ogleda u visokoj stopi strukturalne nezaposlenosti. Zbog neusklađenosti ponude i potražnje za radom, ali i različitih barijera na tržištu rada, posebno za mlado radno sposobno stanovništvo, postoji visok nivo dugoročne nezaposlenosti. U periodu 2006-2016. godina, prosječna stopa nezaposlenosti mladih se kretala oko 60%.[3] To je najviša stopa nezaposlenosti mladih među svim zemljama regiona i oko tri puta viša stopa u odnosu na prosječnu stopu za zemlje EU.[4]
Pri tome je stopa nezaposlenosti za mlađe ženske osobe bila za oko pet procentnih poena viša u odnosu na muškarce. Čak 85% nezaposlenih je bilo nezaposleno duže od 12 mjeseci u periodu 2006-2016. godina. Drugim riječima, skoro devet od deset nezaposlenih je u potrazi za poslom duže od godinu dana. Uz to, oko 40% nezaposlenih je u 2016. godini bilo nezaposleno duže od pet godina. Udio dugoročno nezaposlenih u BiH je najviši među svim zemljama regiona.[5]
Pored visoke stope strukturalne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih, relativno niske zarade u BiH u odnosu na zemlje regiona, a posebno u odnosu na zemlje EU, sljedeći su faktor koji doprinosi migracijama građana BiH. U zemljama regiona koje tradicionalno primaju veliki broj radnika iz BiH, Sloveniji i Hrvatskoj, u 2019. su neto prosječne plate bile do dva puta veće nego u BiH.
Kada se uzme u obzir nejednak razvoj pojedinih regija/kantona unutar BiH može se zaključiti da do migracija dolazi i zbog ekonomske nejednakosti među pojedinim regijama/kantonima. Regije/kantoni koji su najnerazvijeniji, kada se u obzir uzmu stope nezaposlenosti i prihodi po glavi stanovnika, imaju najveći broj emigranata po broju stanovnika. Tako je u periodu 2011-2018. najveći postotak građana napustio Unsko-sanski i Posavski kanton, a to su kantoni sa najmanjim nivoom razvijenosti u FBiH, prema podacima Federalnog zavoda za programiranje razvoja.
Kada se na ranije navedene faktore doda neuređeno radno-pravno zakonodavstvo i ukupne političke prilike koje ne nude dugoročnu perspektivu dobije se potpuna slika razloga za napuštanje BiH. Prema jednom istraživanju sprovedenom na 720 ispitanika, nezaposlenost nije glavni razlog zašto građani emigriraju iz BiH.[6] Građani koji su emigrirali su uglavnom razočarani političkim i društvenim stanjem u zemlji, te se zbog toga u najvećoj mjeri ne misle vraćati u BiH.
Posljedice po tržište rada i ukupno socio-ekonomsko stanje u BiH
Migracijska kretanja, posebno emigracija visokokvalifikovanog mlađeg stanovništva, izazivaju strukturne promjene u radnoj snazi, s negativnim posljedicama na produktivnost radne snage, ekonomski rast i razvoj. Odliv mozgova, ne samo da predstavlja gubitak dragocjenih ljudskih resursa i smanjenje ukupne ponude rada, nego predstavlja i ozbiljno ograničenje budućeg ekonomskog rasta. Bez kvalitetnih ljudskih resursa nemoguće je ostvariti ekonomski razvoj u dugom roku, što je posebno značajno za zemlje u razvoju poput BiH.
Odlazak mladih i visokokvalifikovanih stanovnika iz slabije razvijenih regija doprinosi daljnjoj ekonomskoj stagnaciji tih regija, čime se stvara začarani krug nerazvijenosti. Stanovnici koji ostaju u tim regijama, imaju motiv da migriraju prema razvijenim centrima države ili prema inozemstvu zbog nedovoljne razvijenosti i nedostatka posla.
Pored ovih ekonomskih, postoje i demografske, ali i socijalne posljedice za BiH zbog emigracija. Budući da su migranti obično mladi ljudi, njihova dugoročna emigracija može da izmijeni starosnu strukturu u BiH. Parovi često emigriraju s djecom koja su rođena prije emigracije. Ovi faktori doprinose skraćivanju starosne piramide, odnosno do smanjenja udjela najaktivnijeg stanovništva (populacija 15-64 godine starosti) u ukupnom stanovništvu. Više ljudi u grupi penzionisanih i onih koji se još uvijek školuju moraće da bude podržano od istog broja onih koji su u starosnoj kategoriji ekonomski aktivnih. Ovo je posebno značajno u BiH u kojoj odnos starosne zavisnosti (populacija starosti 0 – 14 godina i starija od 65 u odnosu na populaciju 15 – 64 godine) iznosi 42,1%.[7] Ako se nastavi trenutni trend odlaska stanovnika koji najčešće pripadaju populaciji 15-64, u budućnosti bi se mogli očekivati značajni problemi u pogledu finansiranja obrazovanja, zdravstvenog i penzionog sistema u BiH.
Postoje li koristi od migracija i za koga?
Postoje i određene koristi od emigracije stanovništva iz BiH. Međutim, dugoročno gledano te koristi nisu ekvivalentne ranije nabrojanim negativnim efektima emigracija. Pored toga, veoma je bitno pitanje ko ima koristi od emigracija? Prije svega, država ima dvostruke koristi zbog emigracije stanovništva. Budući da su emigranti iz BiH u većini slučajeva nezaposlene osobe, država se njihovim odlaskom iz zemlje oslobađa obaveza koje ima prema tim osobama kroz određene programe pomoći za nezaposlene ili socijalne programe.
Drugo, emigranti svake godine šalju u BiH značajna novčana sredstva kao pomoć članovima porodice koji i dalje žive u BiH. U periodu 2010-2018. te novčane doznake su iznosile oko 11,5 milijardi Eura.[8] Bez ovih doznaka BiH bi imala veliki problem da održi kakvu takvu ravnotežu na računu platnog bilansa, budući da svake godine ostvaruje ogromne vanjskotrgovinske deficite.
A realne plaće?
Prema vladajućoj ekonomskoj teoriji emigriranje radne snage iz jedne zemlje treba da dovede do konvergencije realnih plaća u toj zemlji i zemlji u koju emigranti dolaze. Naime, zbog smanjenja ponude rada u zemlji iz koje radna snaga emigrira, realne plate u toj zemlji trebaju da rastu. Međutim, podaci o realnim plaćama nisu u potpunosti u skladu sa navedenim teoretskim pretpostavkama. Realne plaće u BiH su u posljednjih devet godina zaista porasle za 3% (Baza=2010.), ali su istovremeno realne plaće u EU porasle za oko 2%.[9] Budući da su prosječne plate u EU, u prosjeku, šest do sedam puta veće nego u BiH teško da se u skorijoj budućnosti može govoriti o značajnijoj konvergenciji plaća.
Korišenje emigracije u svrhu manipulisanja podacima
Na kraju, često se u vladinim izvještajima može pročitati kako je nezaposlenost opala u posljednjih pet godina. Zvanični podaci zaista pokazuju da je broj nezaposlenih osoba smanjen za oko 80.000 u posljednjih pet godina.[10] Međutim, to je samo jedna strana medalje. Dok je u navedenom periodu stopa nezaposlenosti opala za 10%, stopa zaposlenosti je istovremeno porasla za samo 4%. Takvi podaci nesumnjivo upućuju na činjenicu da većina nezaposlenih osoba emigrira iz BiH, te da je stopa nezaposlenosti smanjenja prvenstveno zahvaljujući tom fenomenu, a ne zbog otvaranja novih radnih mjesta.
Autor teksta: Mirza Huskić
Izvor naslovne fotografije: Pixabay
radnickaprava.org
—————————————————————–
[1] Radi se o podacima koje godišnje objavljuje Federalni zavod za statisiku, a na osnovu podataka Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA). Podaci se prikupljaju na bazi odjava prebivališta, koje emigranti ne moraju nužno prijaviti, jer ne postoji zakonska obaveza odjave prebivališta.
[2] Institut za razvoj mladih KULT, Odlazak mladih iz BiH, Hrvatske, Srbije, i Crne Gore u zemlje EU, 2017.
[3] Podaci iz Anketa o radnoj snazi.
[4] World Bank Indicators, 2016.
[5] World Bank Indicators, 2016.
[6] Institu za razvoj mladih KULT, Odlazak mladih iz BiH, Hrvatske, Srbije, i Crne Gore u zemlje EU, 2017.
[7] Podaci Agencije za statistiku BiH, preuzeti sa: http://bhas.gov.ba/
[8] Podaci Centralne banke BiH, preuzeti sa: http://statistics.cbbh.ba/Panorama/novaview/SimpleLogin_bs_html.aspx
[9] Podaci Agencije za statistiku BiH, preuzeti sa: http://bhas.gov.ba/
[10] Podaci Agencije za statistiku BiH, preuzeti sa: http://bhas.gov.ba/