Željo mi danas reče, kazna je kazna, nije bitno kolika je. U pravu je, jer sve ovo se ne bi desilo da su pojedinci koji se uvijek ne moraju slagati sa aktima države, iste poštovali, kako nam to sudinica danas objasni.
Autor: Impuls
Na današnjem izricanju presude Željku Vuliću, sudinica Radmila Medaković, obrazlažući zašto je Vulić proglašen krivim na kraju je naglasila: “Ovo suđenje treba da pošalje i jednu poruku, a to je da mi kao pojedinci možemo da se ne slažemo sa aktima države, ali moramo da ih poštujemo.”
Da se ne radi o ovom suđenju ne bih imala nikakav prigovor, jer zakoni se zaista moraju poštovati. Međutim, ovo suđenje, bez obzira na minimalnu kaznu od 3 mjeseca, je iznuđeno, ono se nikad ne bi ni dogodilo da nije bilo kršenja svih akata države koji su se mogli prekršiti, od nezakonito dodijeljenog zemljišta, pa do u najmanju ruku čudne odluke Telekoma Srbije da potpiše anex ugovora za koji je prethodno utvrdio da je prestao da važi.
Mile Radišić, inače kum Milorada Dodika, zbog koga se danas ustvari i izricala presuda Željku Vuliću, osuđen je na 3 godine zatvora u slučaju “Medicinska elektronika”.
Ali Radišić je umjesto na izdržavanje kazne otišao u Beograd, pa se samoinicijativno nakon nekog vremena vratio, i to direktno pred vrata banjalučkog zatvora na Tunjicama.
Pobjegao je nakon trećeg poziva za odsluženje kazne. Niti jednom sudska policija nije pokucala na vrata Radišića kako bi ga privela. U dvorištu Željka Vulića, policija je zbog pristupnog puta Radišićevom objektu mjesecima “kampovala” non stop.
Za Radišićem nikada nije raspisana međunarodna potjernica a i kada se sam javio na odsluženje kazne, već nakon par dana viđen je u gradskim kafićima kako ispija kafe, A što i ne bi? Sa ugovorm o zakupu svog poslovnog objekta vrijednim 2 430 000 eura godišnje, može da plati kafu cijeloj kafani.
Željko Vulić, koji se sasvim slučajno sa svojim porodičnim imanjem našao na putu Radišićevom objektu iza sebe ima godine pravne borbe, svakodnevnog maltretiranja, policija ga je tukla, smjestila na psihijatriju, tukla je njegove sinove, svakodnevno izluđivala suprugu, majku, kćerku…
Na kraju je izludila i njega, ali to se nekako na sudu nije pikalo, bar kako je sudinica navela, pa je proglašen samo bitno smanjeno uračunljivim.
Željo mi danas reče, kazna je kazna, nije bitno kolika je. U pravu je, jer sve ovo se ne bi desilo da su pojedinci koji se uvijek ne moraju slagati sa aktima države, iste poštovali, kako nam to sudinica danas objasni.
Ali pravo i pravda odavno u ovoj državi nisu isti za sve, a sudinica nam je danas jasno poručila da Željko Vulić, nije među onim povlaštenim kao što je Mile Radišić, da bi mu bilo bolje da je ćutao, da svi mi, “obični ljudi”, treba da ćutimo i “poštujemo akte države” čak i kada ta ista država vrši nad nama neviđenu i nezakonitu represiju kakvu trpi Željko Vulić i njegova porodica.
Željko Vulić nastavlja svoju borbu protiv režima Milorada Dodika, i u tome nije sam! Dok ima ljudi kao on, ima i nade.