Da nije gradonačelnik Banjaluke, Slobodan Gavranović bio bi sjajn lik neke satirične serije ili stripa poput Alan Forda. Ali jeste, na žalost i nesreću svih građana ovoga grada.
“Uradili smo sve potrebne analize. Ove sedmice ćemo imati Savjet potrošača nakon čega ćemo donijeti konačnu odluku na koji nivo ćemo sniziti cijenu karata u gradskom i prigradskom prevozu” istakao je Gavranović. Šta treba da se analizira ako već postoji Sporazum o kriterijumima za formiranje maksimalnih cijena koji su potpisali prevoznici sa Gradom Banjaluka, a kojim je precizirano da ukoliko cijena goriva poskupi ili pojeftini u iznosu od oko 15%, da se automatski mijenja i cijena autobuskih karata, a s tim u vezi i mjesečnih karata.
Da takav sporazum ili ugovor postoji, potvrđuje izjava direktora “Autoprevoza” Dejana Mijića, koji ističe da po ugovoru sa preduzećima koja vrše prevoz putnika, kao i po Zakonu o komunalnim djelatnostima Grad ne može smanjiti cijene karata bez pristanka prevoznika.
“Gradska vlast nas može prisiliti na smanjenje cijene karte, ali isto tako u zakonu decidno stoji da neko mora nadoknaditi tu razliku. Do sada, shvatajući tešku situaciju u kojoj se nalazi gradski budžet, nismo insistirali na subvencijama”, rekao je Mijić.
Međutim, Grad subvencioniše prevoz invalida i boračkih kategorija i to već više od 10 godina.
Znači, postoji Sporazum illi Ugovor sa autoprevoznicima čiji sadržaj građanima nije poznat, niti je dostupan. Postoji i Odjeljenje za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja koje nije primjetilo da cijene goriva padaju više od godinu dana.
Računica je jednostavna, cijena dizela 2012. godine bila je 2.55KM, danas je 1.55KM, a cijena karte 1.60 KM. Kome ide razlika?
Odbornik u Skupštini grada, koji je ujedno i predsjednik Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja RS Milenko Jaćimović, možda ne zna da računa pa ne zna ni kome ide razlika, ali zna biti oštar, pa je tako oštro osudio ponašanje prevoznika i dodao da prevoznici zaboravljaju da im grad i putnici gledaju kroz prste što voze tehnički neispravna i dotrajala vozila i što im vozači voze i po 24 časa, a ne smiju. Osim toga, na pojedinim linijama voze mini-buseve, koji troše tri puta manje goriva u odnosu na velike autobuse, na šta su se obavezali ugovorom.
Tako smo eto saznali da se za istu cijenu od 1.60 KM vozimo gradskim prevozom jednu ili 10 stanica, što ne postoji niti u jednoj normalnoj državi i da smo uz to svjesno pristali da se za tu cijenu vozimo tehnički neispravnim i dotrajalim vozilim, sa vozacima koji voze i po 24 časa.
Odbornik Jaćimović zapravo tvrdi da smo svjesno pristali na ugrožavanje vlastitih života i života naše djece jer eto volimo da gledamo kroz prste nesposobnoj Gradskoj upravi, Gradonačelniku i autoprevoznicima, i bez trunke stida koristi te činjenice javno, kao argument kojim je eto on kao “odbrusio” njima.
Grad očito jako brine o nama. Iako je pompezno najavljivano korigovanje cijena javnog prevoza, mi se i dalje vozimo za istih 1.60 KM, a cijene goriva i dalje padaju.
Skupa sa cijenama goriva padaju i plate radnicima, ali je zato odvoz smeća 30% skuplji. Mazut je jeftiniji – Toplana i dalje u gubitku. Grad u kolapsu zbog snijega – kazna, 1 400 KM, u Čistoći su obećali da će biti bolji drugi put.
Na Gradskom groblju valjda nisu obećali da će drugi put biti bolji, pa su platili kaznu u visini od 3 500 KM. Nekako mi nije jasna ta logika odmjeravanja visine kazne, ali kada su u pitanju Gradonačelnik i Gradska uprava, onda biće važi neka u stilu, nije važno što je narod lomio noge dva dana, već je bitno “ko je ko”.
Zar da povjerujemo da odgovorni u Gradskoj upravi godinu dana nisu vidjeli da se cijena goriva smanjuje? Možda bi mogli i to povjerovati, jer kao i u slučaju Zimske službe Gradska uprava je utonula u zimski san.
Ne treba zaboraviti koliku “brigu“ je Gradska uprava pokazala u slučaju peticije Građanske inicijative za Borik koju je potpisalo preko 5 000 građana. Ovaj slučaj još “stoji u mjestu“, a ni nakon dvije godine nije izvršena stručna analiza lokacije koja bi zadovoljila dva javna interesa, očuvanje dječjeg igrališta i zelene površine, i izgranje crkve. Zato se očit kolaps cijena nafte i derivata “pomno analizira“.
I pored toga što nas je zbog zimskog sna Gradske uprave snijeg nekoliko dana “opkolio“, dobro je što je pao. Gradonačelnik i svi odgovorni mogu lijepo da vide čemu služi dječje igralište u Boriku, naravno, pod uslovom da žele da vide.
Treba li još nešto dodati kako bi smo shvatili da ovo nije satirična serija, niti strip poput Alan Forda, već naša svakodnevnica u kojoj valjda treba da se desi neka tragedija zbog neispravnog gradskog autobusa, usnulog vozača, ulica zatrpanih snijegom… pa da se i mi probudimo iz sna i glasno pitamo “ko, kako i za čiju korist troši naš novac?!”