fbpx

Ministri za ne daj Bože: Mirno spavajte, u njihovim rukama je naša sigurnost

Ministri za ne daj Bože: Mirno spavajte, u njihovim rukama je naša sigurnost

Foto: Tačno.net

Imenovanje ovako kontroverznih ličnosti ima ozbiljne implikacije na državu, od odnosa s medijima do privlačenja stranih investicija. Strani investitori, suočeni s ovakvim liderstvom u ključnim sektorima, imaju razloga sumnjati u stabilnost i integritet zemlje. Stoga, kako bi se revitaliziralo povjerenje i privukle strane investicije, nužno je razmotriti ozbiljne reforme u sigurnosnom sektoru i izabrati lidera koji će istinski garantirati sigurnost i povjerenje građan.

Piše: Mirsad Fišo

Sve ću nas osigurati – bile su jedne od prvih riječi koje je izgovorio naš novi ministar sigurnosti po preuzimanju mandata. Teško da je mislio na cjelokupno stanovništvo BiH kada je izrekao ovu pomalo smiješnu rečenicu. Ministar Nešić osoba je koja bi trebala biti prva odgovorna za siguran život građana ove države. Kada su nove vladajuće strukture pripremale izlazak na izbore, obećale su promjene. Izabranog kao nužno zlo za uspostavljanje vlasti, trenutnog ministra sigurnosti, Nešića sa svojom historijom u poslovnom i političkom životu, definitivno možemo smatrati promjenom, samo ne u pravom pravcu.

Mandat je započeo prvim mini skandalom gdje je u imovinskom kartonu, koji je dužan predati CIK-u, propustio navesti dvije nekretnine koje posjeduje u Srbiji. Kasnije se nevješto pravdao da su nekretnine upisane na njegovu suprugu te da nigdje ne stoji da je potrebno prijaviti i imovinu supružnika, a kada ga je novinarka CIN-a suočila sa zakonom, samo je spustio slušalicu. Imao je Nešić od koga i da uči. Naime njegov otac, Rade Nešić, predao je prazan karton CIK-u da bi novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pronašli informacije da je on vlasnik firme „Dar-Company“.

Kompaniju je u međuvremenu preuzeo treći Nešić, Nenadov stariji brat Predrag, koji je po pisanju portala Capital trenutno dužan gotovo pola miliona maraka za kredit podignut kod Balkan Investment banke (koja je 2015. godine postala Banka Srpske), a pored kojih duguje i Poreskoj upravi RS 374.482 KM, te Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH 731.309 KM. Predrag je donedavno bio na čelu kompanije „N trade“, a tu ga je sedam dana prije stupanja na funkciju ministra sigurnosti BiH zamijenio mlađi brat Nenad. Inače, firma “N trade” poznata je po tome što je Poreska uprava RS 2019. godine zatvorila zbog neizdavanja računa.

Nešić se po dolasku na trenutnu poziciju ponosno hvalio da do sada nije osuđivan, no nedugo zatim isplivale su informacije da je 2011. godine osuđen u Srbiji zbog napada na službeno lice. Ipak, kada se pogleda sve s čime se povezuje i za šta se optužuje Nešić, napad na službeno lice u Srbiji postaje možda i najmanja prepreka u vjeru da je on savršen izbor za čelo Ministarstva sigurnosti BiH.

Nešić je prije stupanja na funkciju ministra sigurnosti BiH često bio povezivan s kriminalnim klanovima kao jedan od korisnika Sky aplikacije, no zasad nije bilo pokretanja sudskog postupka.

Ono za šta je Tužilaštvo BiH dobilo prijavu jesu koruptivne radnje u vezi s implementacijom projekta unapređenja sistema biometrijske indentifikacije stranaca koji financira EU. U ovom slučaju ministar je, koji je obećao da će sve osigurati, osigurao posao vrijedan deset miliona firmi Page d.o.o. Istočno Sarajevo. Fokus.ba objavio je e-mail prepisku članova radne grupe za provedbu projekta u kojoj su Frano Planinić iz Ministarstva vanjskih poslova, kao i Aleksandar Vujanović iz Sektora za IT Ministarstva sigurnosti BiH, zbog uočenih koruptivnih radnji tražili da se izuzmu iz cijele priče, te da se utvrdi zakonitost u realizaciji ovog tendera.

Osim koruptivnih radnji, Nešić je imao iskustva i sa sukobom interesa pa je tako kažnjen u sukobu interesa u periodu kada je obavljao funkcije poslanika u Predstavničkom domu PSBiH i vršioca dužnosti direktora Javnog preduzeća „Putevi Republike Srpske“. Funkciju direktora JP Putevi Republike Srpske Nešić je napustio tek kada je Dodik naredio njegovu smjenu, a potom je MUP RS podigao krivičnu prijavu protiv predsjednika DNS-a, koja ga tereti da je preduzeću „Prijedorputevi“ nezakonito pribavio imovinsku korist od 17 miliona maraka.

U JP Putevi Republike Srpske zabilježen je i Nešićev fizički napad na kolegu. Kako prenosi portal BN, Nešić je toliko teško pretukao Bosančića (člana Socijalističke partije) da je intervenisala Hitna služba, a sve je zabilježila i policija. U svojoj karijeri poznat je po bahatim nastupima gdje se nerijetko uvredama i prijetnjama nosi s neugodnim pitanjima koja mu novinari s pravom postavljaju. Upitno je kako će se osjećati građani BiH kada njihovu sigurnost treba garantovati čovjek koji je poznat po napadima, kako verbalnim tako i fizičkim.

Svi u napad: Jedan je Helez

Stvari koje povezuju ministra Heleza i ministra Nešića jesu fizičko nasilje, odnos prema novinarima, ali i ukus u službena auta i povjerenje prema istom dobavljaču. Iako uživaju u vođenju retoričkog rata gdje jedan drugog nazivaju alkoholičarom i narkomanom, Helez i Nešić očigledno dobro posluju s istim ljudima raspisivajući tendere za nabavku službenih vozila tako specifične da se u milimetar ili marku podudaraju s ponudom koju „MRM“ export-import d.o.o iz Ljubuškog dostavlja.

Naš ministar odbrane do sada se agresivno uspješno branio u više navrata. Zukan Helez 2014. godine imao je problema sa zakonom, također u Bugojnu. Tada je osuđen na uslovnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci zbog tuče u kafani. U to vrijeme Helez je bio federalni ministar za boračka pitanja, a prema detaljima iz presude, Helez je u pratnji dvije osobe ušao u ugostiteljski objekt u vlasništvu Benjamina Hajdarevića, šakom ga udario u sljepoočnicu te su ga njih trojica udarali dok nije izgubio svijest.

Po izjavi oštećenog, da bi se naš Ministar odbrane lakše odbranio na sudu, poslao je čovjeka da mu ponudi 30.000 KM zauzvrat davanja lažnog iskaza u kome bi Hajdarević izjavio da Heleza tog dana nije ni vidio u kafani, a kamoli da ga je on udarao.

Dnevni avaz iste je godine pisao da ovo nije bio jedini fizički incident koji je Helez imao – osim napada na Hajdarevića, Helez je bio sudionik tuče u kafani “Kod kurjaka” u selu Ravno, a 13. aprila 2014. godine na Memorijalnom malonogometnom turniru “Admir Ljubuškić Šutak”, zajedno sa sestrićem, općinskim vijećnikom Elvisom Tukarom nasrnuo je na glavnog sudiju Armina Kukića.

Što se profesionalnog angažmana iz tog perioda tiče, Helez je u mandatu 2010–2014. godine bio federalni ministar za boračka pitanja, a njegov mandat obilježen je poznatom “revizijom invalidnina”, protestima boraca i negodovanjima boračkih udruženja. U konačnici, revizija je doživjela debakl i doprinijela političkom sunovratu SDP-a iz kog su izlazili godinama.

Revizija, osim što je narušila prava mnogobrojnih ratnih vojnih invalida, prema tvrdnjama Esada Delića, predsjednika Saveza ratnih vojnih invalida FBiH, koštat će građane Federacije u konačnici oko 33 miliona maraka, koliko ćemo morati izdvojiti za tužbe, dok je za troškove revizije do sada utrošeno 20.938.905,20 KM.

Helez je presudi za nasilničko ponašanje iz 2014. godine dodao i presudu za lažno svjedočenje iz 2022. godine. Ova presuda sigurno mu se neće pomoći kada razgovara i pregovara s našim stranim partnerima koji ipak veći primat stavljaju na legalistički pristup. Neće pomoći njegovoj kredibilnosti ni u novom slučaju kada je izjavio kako se u Republici Srpskoj nalaze kampovi za paravojnu obuku. Možda će se u vremenu koje je pred nama pojaviti informacije koje potvrđuju ovu izjavu, no zasad su svi relevantni faktori koji uključuju EUFOR i OSA opovrgnuli ove informacije.

Takva izjava ukoliko nije potkrijepljena dokazima i ukoliko je samo djetinjasti odgovor na jednako malicioznu izjavu u kojoj ministar unutrašnjih poslova RS, Siniša Karan, tvrdi da u BiH postoji stotinu paradžemata koji su prijetnja sigurnosti, može ozbiljno narušiti ugled i stabilnost naše države.

Ono čime se ministar odbrane BiH uspješno bavi jeste odbrana od novinara, pa se zbog pitanja vezanih za izgradnju muzeja HVO-a, finansiranog od Ministarstva odbrane, na prostoru nekadašnjeg logora obrušio na portal Tačno.net.

Otac godine: Ramo Isak

Zbog svog obima kriminalna djela i kontroverze koje se vežu za lik i djelo ministra unutrašnjih poslova definitivno zavređuju zasebnu analizu. Trenutni, nominalno rečeno, šef svih policajaca jeste na početku svoje karijere otpušten iz policije. Naime, on je, da bi proslavio svadbu svog prijatelja, iz službenog pištolja pucao pred zgradom opštine. Ovo je, kako će se ispostaviti kroz karijeru Isaka, bila sreća u nesreći i vjerovatno najblaže djelo. Nakon što je otpušten iz MUP-a ZDK, bivši policajac mogao se baciti u političke, poduzetničke, ali i akademske vode.

Njegov put počinje 2006. godine kada se kandiduje na izborima za zastupnika u Skupštini ZDK, a paralelno angažmanu u politici kreće i s poslovnim uspjesima tako što njegova žena otvara zaštitarsku agenciju „Condor“. Isak je uprkos brojnim obavezama u politici i zaštitarskoj agenciji, gdje je radio kao rukovodilac Sektora za sigurnost, zvanje profesora predškolskog odgoja stekao 2010. godine na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru, a potom je magistrirao i doktorirao na privatnom Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju Univerziteta u Travniku.

Pored uspjeha, ministar je našao vremena i da puni stranice crne hronike. Godine 2011. čovjek koji je na čelu policije Federacije, osuđen je na uslovnu kaznu zatvora jer je prijetio novinaru. Godine 2014. Isak je prešao s riječi na djela, pa je ovog puta osuđen na šest mjeseci uslovne kazne zatvora 2014. godine zbog nasilničkog ponašanja. Tada je Isak u centru Zenice svojim džipom prepriječio put drugom vozilu i uz psovke udarao vozača drškom pištolja u glavu. I 2016. godine našao se pred sudom kada je prema optužnici s trojicom naoružanih muškaraca prijetio govoreći: “Pucaj, pucaj, ubij ga!” Ovog puta Isak je uspio izbjeći presudu usljed zastare.

Da se teško odriče starih navika, Isak je pokazao početkom ove godine kada je ponovno prijetio novinaru. Ovog puta meta je bio novinar Žurnala zbog objavljenog filma “Bitka za političkog komesara”. Tada je ovaj otac godine prijetećim glasom ponavljao „Prestani da pišeš o mojoj djeci, ponavljam ti, prestani da pišeš o mojoj djeci!“.

Nije on samo zbog zaštitničkog nagona otac godine. Sinovima je za život obezbijedio vile čija se vrijednost procjenjuje u stotinama hiljada maraka. Osim toga, uposlio je sina da vodi zatvor u Zenici, a još ranije drugog je sina poveo u politiku – investicija koja mu se definitivno isplatila jer je na konto sinovog mandata u parlamentu dobio poziciju ministra.

Naime, mlađi Isak pokazao se kao dobar pregovarač pa je svoju podršku novoj vladi uslovio protuuslugom i ministarskom pozicijom za njegovog oca. Da je sjajan muž, potvrđuje tako što firma njegove žene već godinama dobija milionske poslove s javnim firmama. Jedino što daje nadu da su ostale institucije sigurne jeste to da nema još previše Isaka za staviti na budžet.

Ona strana zakona

Stanje u kojem ministar sigurnosti nije samo neuspješan u ispunjavanju svojih obećanja već i obilježen kontroverzama, koruptivnim radnjama te nasiljem, izuzetno negativno utječe na raspoloženje i povjerenje građana. Kako da građani vjeruju zakonodavnim institucijama koje predvode oni koji su bili ili su i dalje s istim u sukobu?

Imenovanje ovako kontroverznih ličnosti ima ozbiljne implikacije na državu, od odnosa s medijima do privlačenja stranih investicija. Strani investitori, suočeni s ovakvim liderstvom u ključnim sektorima, imaju razloga sumnjati u stabilnost i integritet zemlje. Stoga, kako bi se revitaliziralo povjerenje i privukle strane investicije, nužno je razmotriti ozbiljne reforme u sigurnosnom sektoru i izabrati lidera koji će istinski garantirati sigurnost i povjerenje građana.

No dobro, možda su predvodnici našeg sigurnosnog sektora na tajnom zadatku bili na drugoj strani zakona i sada kada su vidjeli kako kriminalci razmišljaju i djeluju, nas mogu puno bolje zaštititi.

tacno.net