Foto: Shutterstock
Maturalna ekskurzija na kraju srednje škole tema je o kojoj srednjoškolci pričaju od upisa pa sve do odlaska na istu.
piše: Una Karabeg
Već dugi niz godina naša bugojanska Gimnazija kao destinaciju za maturalac bira Španiju, sa noćenjima u Italiji i prolaskom duž Azurne obale.
Slušajući iskustva prethodnih generacija, već sam na početku školovanja, kao i ostali, znala da se cijena aranžmana kreće od 600KM do 700KM.
Zbog toga sam počela štedjeti od prvog razreda, odvajajući svaki mjesec po 20ak maraka, kako bih do mature mogla platiti sebi ekskurziju (ovu metodu preporučujem svakom srednjoškolcu koji planira svoj odlazak, lakše je izdvojiti 20KM mjesečno, nego odjednom dati 600KM).
Moj maturalac, na koji idem 07.09., ukupno košta 635KM bez nekih fakultativnih izleta. No to nije poenta, već činjenica da profesori iz škole imaju stav da se bez minimalno 1000KM ne može otići na ekskurziju.
Kada od hiljadarke oduzmemo cijenu maturalca, ostane 365KM ili 180€. Po njihovom mišljenju, 180€ je premalo.
Da li je ovo preuveličavanje ili je maturalna ekskurzija zaista stvar prestiža?
Neformalno sam pitala i brucoše i one iz starijih generacija kako su to oni upravljali svojim džeparcem:
“Ponio sam 550€ i vratio 10KM kući, sve potrošio tamo.”
“Pa znaš kako, mislim da sam ponijela oko 250€ i bilo mi je dovoljno, može biti da se baš svaku noć pravo gotiviš.”
550 i 250 eura??! Pretjerivanje. Mislim da se sa 100, maksimalno 200 eura, može itekako uživati.
Uzeći u obzir da sam posjetila više evropskih zemalja sa ovim ‘malim’ budžetom, a provela se i nauživala kao i svi.
6 noćenja, sa još 2 dana u putu. Imaš 3 obroka dnevno i većinu plaćenih fakultativa. Za svaki dan (ako nisi maza koja jede samo odabranu maminu hranu) ne trebaš budžet za obroke.
Mada, realno, živimo u takvom društvu da će većina radije biti i žedna i gladna, ali će u klubu kupovati boce i boce pića kojeg ima i u BiH, samo za minutu centra pažnje.
Kada je maturalac prestiž, a kada je u pitanju preuveličavanje?
Turistima, zaljubljenicima u putovanje i sve ono što jedno putovanje nosi, ne treba mnogo novca, jer znaju da nije potrebno bogatstvo da se upozna ljepota nove države i njene kulture. Pokoji suvenir, ulaznice za kulturne i sportske objekte i nešto za uspomenu – sasvim dovoljno.
Ali prestiž je za one koji na putovanje idu po prvi put u životu, kada su konačno pušteni sa lanca na kojem ih roditelji čuvaju. Potrošiće teško stečeni novac (koji uglavnom nisu oni sami zaradili) u brdu alkohola i kući ponijeti samo iskustva iz kluba. Nema veze što imaju klub u svom gradu.
Mnogi su odustali od maturalca zbog toga što ne mogu ponijeti veliki džeparac. Šteta. Da su živjeli svojstveni sebi, vjerovatno ne bi pokleknuli Instagramu i Facebooku, gdje se ljudima nudi samo kriva slika pravih stvari u životu.
Tekst nastao u okviru projekta Škola novinarstva “Preglasaj”