FOTO: Adi Kebo/zurnal.info
Dok su se građani Sarajeva svake zime gušili u smogu, kantonalne i federalne vlasti naručivale su i izdašno plaćale izrade različitih studija i analiza. U ove svrhe, prema nekim procjenama, posljednjih godina dato je oko milion KM
Bosna i Hercegovina ima najviše pragove uzbune u Evropi kada je riječ o zagađenju zraka. Tako se u Sarajevu može proglasiti vanredno stanje tek kada nivo čestica PM10 u zraku bude veći od 400. Ekološki aktivisti nerijetko Sarajevo upoređuju sa Parizom u tom kontekstu, u kojem je prag za uzbunu za naš pojam „skromnih“ 80.
Milion KM za studije i planove
Dok su se građani Sarajeva svake zime gušili u smogu, kantonalne i federalne vlasti naručivale su i izdašno plaćale izrade različitih studija i analiza. Na jednom od okruglih stolova posvećenih zagađenom zraku ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Damir Filipović naveo je podatak da je u proteklim godinama, prema grubim procjenama, na razne analize, studije i izvještaje na različitim nivoima, za ovu oblast dato skoro milion KM. Malo šta je iz tih studija realizovano, pa nas, skoro je sigurno, isti problem očekuje i ove zime. Iz izlaganja ministra Filipovića sasvim je jasno da je, po dolasku na funkciju krajem prošle godine, u ovoj oblasti zatekao priličan haos i bezakonje. Brojni propisi nedostaju, oni koji su već na snazi se ne poštuju dovoljno, različiti nivoi vlasti ne sarađuju dobro. Ali nevladine organizacije koje prate rad kantonalne vlasti i poteze koje povlače kako bi riješili problem zagađenja, kažu kako su već razočarane u novu vladu:
-Nema posvećenosti rješenju. Mjere Vlade poboljšanje će donijeti tek za 100 godinu a nama trebaju brže i efikasnije reakcije – upozorava Anes Podić iz Udruženja Eko Akcija.
Kantonalna vlada još 2017. usvojila je KEAP (Kantonalni plan zaštite okoliša KS), koji detektuje uzroke zagađenja, i predlaže mjere za poboljšanje:
-KEAP je studija na studiju, kako bi se stvorio privid rada i zalaganja – kaže Podić.
Općina Ilidža kao primjer neplanske gradnje
Iz samog KEAP-a sasvim je jasno da je situacija izuzetno loša i da će za njeno poboljšanje trebati mnogo manje studija a mnogo više praktičnog rada na terenu. Priznaje se da se u Sarajevu visoke zgrade grade neplanski i bez kontrole, da je mreža saobraćajnica neadekvatna, da javni prevoz stagnira a ilegalne prevoznike je teško kontrolisati. Nema strategije razvoja energetike KS za narednih 10-15 godina, nema dovoljno mjernih stanica za kvalitet zraka, plin se, zbog rasta cijene, sve manje koristi, a pojedinačna ložišta teško je kontrolisati:
- Zelene i slobodne površine pored saobraćajnica pod uticajem lokalnih lobija, neodgovorne politike i lošeg planiranja izrastaju u zgrade tako da dolazi do zagušenja tranzitnih/primarnih cesta, smanjuje se protočnost istih – navodi se.
Na sve to radi samo jedan službenik u kantonalnom ministarstvu i dva inspektora.
Za izradu KEAP-a koji je naručilo Ministarstvo prostornog uređenja 2016. angažovani su firma Enova i Institut za hidrotehniku. Plan je koštao 86 hiljada KM.
I dok se u KEAP-u detaljno navode različiti uzročnici zagađenja u kantonu za kojih veliki dio krivice snose svi nivoi vlasti, čini se da svoj dio odgovornosti uopće ne doživljavaju ozbiljno. Kao ilustracija može poslužiti primjer općine Ilidža. Načelnik Senaid Memić član je Savjetodavnog odbora za izradu KEAP-a, u kom jasno stoji da je Ilidža izložena najintenzivnijoj gradnji:
-Nepovratno se, za potrebe stambenih objekata, uzurpira poljoprivredno zemljište, zaštitne zone pitke vode, postojeće i potencijalne zone eksploatacije termalnih i termomineralnih voda, područja prirodnog i graditeljskog nasljeđa, trase vitalnih saobraćajnih pravaca i slično. Bez obzira na današnje trendove i očekivani porast broja stanovnika na Ilidži, PP KS nije predvidio zauzimanje novog zemljišta za potrebe stambene izgradnje. Međutim, terenskim obilaskom ustanovljena je gradnja stambenih, poslovnih objekata i turističkih naselja.
Do sada taj tempo nije usporen jer nije uspostavljena kontrola nad ovim prostorom, građevinske inspekcije su neefikasne, evidencija kako bespravnih, tako i legalno izgrađenih objekata nije uspostavljena...
Anes Podić podsjeća da su 2017. godine donesene izmjene prostornog plana u KS, čime su značajne površine zemljišta prevedene u građevinsko:
-U Urbanističkom planu Grada Sarajeva je moratorij na izgradnju visokih zgrada i uništavanje zelenih površina ali se on ne poštuje. Betoniranje je prioritet i nove vlasti.
U posljednjih 10 godina primjetan je i pad potrošnje prirodnog gasa zbog rasta cijena. Iako je urađen SEAP (Održivi energetski akcioni plan) za potrebe Grada Sarajeva, njegova primjena i provođenje mjera je izostala, jer su u pitanju različite nadležnosti. Uglavnom se radi o demonstracionim projektima stranih organizacija:
-Ali kada pokrenete pitanje odgovornosti dobijate odgovor kako to nije u naležnosti te institucije ili tog nivoa vlasti. Podijeljena nadležnost je raj za izbjegavanje odgovornosti – kaže Samir Lemeš, predsjednik UO UG „Eko forum“ Zenica.
Premještanje stanica kao mjera u borbi protiv zagađenja
U Sarajevu su postavljene četiri automatske mjerne stanice za mjerenje vrijednosti polutanata (Vijećnica, Otoka, Ilijaš i Ilidža) i jedna mobilna.
Mjerni rezultati prikupljeni od 2009. do 2012. pokazali su da je kvalitet zraka u Sarajevu katastrofalan. U 2012. godini prosječna godišnja vrijednost PM10 na stanici Otoka iznosila je 79 μg/m3 a dozvoljeno je 40 uz 215 prekoračenja granične dnevne vrijednosti (dozvoljeno 35). Kako bi prikrili stvarnu situaciju, tvrde u udruženju Eko Akcija, premještaju mjerne stanice bliže rijeci jer je tamo vazduh manje zagađen:
Stanica iz Alipašine se premješta kod Vijećnice, svega nekoliko metara od riječnog korista Miljacke. Stanica na Otoci se također premješta bliže rijeci, u park, nekoliko stotina metara od prvobitne lokacije:
-Korita rijeka uopće nisu mjesta na kojima bi se trebao mjeriti kvalitet zraka. Zbog razlike u temperaturi u odnosu na okolno područje, oko korita rijeka se obično stvaraju dodatna zračna strujanja, što za posljedicu ima smanjene koncentracije zagađujućih materija, često i drastično u odnosu na okolno područje – kaže Anes Podić.
Stanice bi, prema pravilnicima, trebale biti postavljene na mjestima gdje se mjeri najveća koncentracija zagađujućih materija, uz prometne saobraćajnice i to najmanje 25 metara od ruba većih raskrsnica i najviše 10 metara od ruba ceste.
A 2017. godine prosječna godišnja vrijednost PM10 na stanici Vijećnica iznosila je 39 μg/m3 (dozvoljeno 40), uz 57 prekoračenja granične dnevne vrijednosti (dozvoljeno 35).
- Nakon premještanja stanice i kvalitet zraka na području Otoke također se dramatično “poboljšava”. Srednja godišnja vrijednost PM10 za 2017. je skoro pa prepolovljena u odnosu na period 2009. – 2013. 2017. godine, prosječna godišnja vrijednost PM10 na stanici Otoka iznosila je 45 μg/m3 (dozvoljeno 40), uz 80 prekoračenja granične dnevne vrijednosti (dozvoljeno 35!) – kažu u Eko Akciji.
Ukoliko se nastavi trend nelegalne gradnje i gradnje visokih zgrada bez plana i procjene, uništavanja zelenih površina, podizanja cijena ekološki prihvatljivih energenata, nedovoljna kontrola u saobraćaju... bit će prekasno za kvalitetno rješavanje problema, upozoravaju ekolozi. Dato je već previše novca za izradu studija i planova, sada ih ipak treba realizovati.
