Krediti za preživljavanje

Prema podacima Centralne banke BiH (CBBiH), ukupni krediti stanovništvu u BiH zaključno sa osmim mjesecom 2017. godine iznosili su 8,4 milijarde KM. Ukupni krediti koje su komercijalne banke u BiH odobrile građanima ove zemlje porasli su u odnosu na kraj 2008. godine za više od 26 posto, što predstavlja prilično veliki rast kreditne mase. No, to nije ni jedini ni ključni problem sa kreditima u BiH. Mnogo veći problem od ovog velikog rasta kredita je struktura zaduženja u BiH. Naime, krediti stanovništvu iznose pomenute 8,4 milijarde KM, pri čemu krediti privredi iznose “samo” 8 milijardi KM. U razvijenim zemljama krediti privredi su najmanje dva do tri puta veći od kredita stanovništvu.

Međutim, ni tu nije kraj problemima. Najveći porast kreditne mase u posljednjih nekoliko godina zabilježen je u segmentu kreditiranja vlada BiH na svim nivoima vlasti. Tako su, recimo, krediti vladama u osmom mjesecu ove godine porasli za, vjerovali ili ne, 282 posto u odnosu na kraj 2009. godine, pri čemu su, recimo i to, u istom periodu krediti privredi porasli za samo 21,6 posto!

Nažalost, ni tu nije kraj našoj listi problema. Osim što krediti vladama i stanovništvu rastu, a krediti privredi stagniraju i smanjuju se u poređenju s drugim, tek struktura kredita stanovništvu otkriva u kakvom jadu današnji prosječni Bosanci i Hercegovci žive. Prema podacima CBBiH, najviše kredita odobrenih stanovništvu klasificira se u red potrošačkih nenamjenskih kredita, što ekonomisti s pravom opisuju ili prevode u kredite za puko preživljavanje. A takvih kredita za preživljavanje je jako mnogo – čak 6,3 milijarde KM – odnosno čak 75 posto ukupno odobrenih kredita. Dakle, tri četvrtine ukupno odobrenih kredita stanovništvu BiH se može svrstati u te kredite za preživljavanje, odnosno u potrošačke nenamjenske kredite.

Pri tome je recimo u istom mjesecu ove godine “samo” 217 miliona KM kredita bilo odobreno za poduzetništvo, 8,4 miliona KM za kupovinu automobila te 302 miliona KM za kredite po karticama, koji se takođe mogu voditi kao potrošački nenamjenski krediti. Za kupovinu novih stambenih jedinica bh. stanovništvu je odobreno ukupno 912 miliona KM, za kupovinu postojećih stambenih jedinica 592 miliona KM, a za popravku i adaptaciju stambenih jedinica 64 miliona KM. I to je otprilike sve za šta građani BiH posuđuju novac.

Ovi podaci su naravno veoma poražavajući. Privreda nam radi veoma malo i loše, poduzetnička kultura je na veoma niskim granama, dok onima koji se zadužuju novac treba za preživljavanje (stanovništvo) ili im novac u principu uopšte i ne treba (lokalne vlade i administracija). Na takvoj poziciji graditi ekonomsku budućnost ili razmišljati o bilo kakvom prosperitetu ili boljitku je prilično nerazumno, zar ne? Naravno, pri tome niko i ne krivi bh. građane koji su jednostavno primorani zaduživati se radi preživljavanja nego samo, jedino i isključivo predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti BiH koji su stvorili okvir i okruženje za nastanak ovakve situacije. Svi koji, naprimjer, ljetuju ovih godina u Albaniji kažu da se napredak u svakom segmentu života u toj zemlji vidi iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, dok kod nas nema nikakvog vidljivog napretka i to kada promatramo i poredimo deceniju sa decenijom. Većina građana BiH – uključujući i potpisnika ovih redova – nedvojbeno će reći da su recimo 2007. daleko bolje živjeli nego 2017. godine.

I da ne bude zabune. Pri svemu ovome veoma je teško bilo šta prigovoriti komercijalnim bankama u BiH. Banke samo koriste potražnju za kreditima, pri čemu kamatne stope na zajmove padaju iz godine u godinu. Tako su, naprimjer, prema podacima CBBiH, kamatne stope za potrošačke nenamjenske kratkoročne kredite 2012. godine iznosile 8 posto, a danas u prosjeku 6,9 posto. Kamate za potrošačke nenamjenske kredite na period od jedne do pet godina 2012. su iznosile 7,1 posto, a danas 4,1 posto. Kamate na stambene kredite su pale sa 6,3 na 4,2 posto u prosjeku i tako dalje, da ne nabrajamo više. Dakle, banke odrađuju svoj dio posla prilično korektno, ali je ključni problem političko i ekonomsko okruženje koje već decenijama kreiraju ljudi na vlasti.

Pri svemu tome imamo i ogroman socijalni jaz u Bosni i Hercegovini, koji se produbljuje iz godine u godinu. Dok se 75 posto svih kredita odobri za puko preživljavanje, u isto vrijeme prema podacima CBBiH, imamo i 10,9 milijardi KM depozita stanovništva, što prevedeno na razumljiviji jezik znači da građani ove zemlje jednostavno ne vjeruju svojoj državi i ljudima koji je vode pa samim tim svoj novac, kojeg baš i nije malo, ne žele investirati ovdje u bilo šta. No, pri svemu tome je ipak najtužnija i sama pomisao na vlasništvo nad pomenutim depozitima stanovništva, jer podataka o tome nema. Ali baš i nije teško pretpostaviti da većinu štednih depozita drži nekoliko stotina dobrostojećih pojedinaca u BiH.

Dakle, svi makroekonomski i finansijski pokazatelji BiH ukazuju – naravno, pod pretpostavkom da se logično i razumno protumače – da nam ekonomska situacija i nije baš previše ružičasta, ali da bi nam budućnost mogla biti još i gora. Ono što se ne može vidjeti iz suhoparnih statističkih pokazatelja je glavni krivac za ovakvo stanje i to onaj ključni, bazični krivac. Političari i predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti u BiH jesu krivci za ovaj jad u kojem danas živimo, pri čemu im svesrdnu podršku pružaju pojedini predstavnici međunarodne zajednice iz zemalja neoliberalne ekonomske doktrine. No, ključni krivci su ipak građani BiH, dakle svi oni koji i podižu kredite za puko preživljavanje.

Probajmo to pojasniti na jednom primjeru iz već pomenute Albanije. Prošle godine je albanska vlast odlučila iscrtati na asfaltiranim područjima oko saobraćajnica mjesta za parkiranje automobila, a zatim uvesti i naplatu parkiranja. No, Albanci su se pobunili i masovni izašli na proteste. Kazali su uredu, možete i trebate iscrtati mjesta za parkiranje, ali ne možete vi to naplaćivati. To je javna imovina, dakle to je naše – a ne vaše. I ne možete vi to naplaćivati. Možete naplatiti kaznu ako se neko nepropisno parkira, ali ne možete vi sada uzurpirati javnu imovinu i vi nešto naplaćivati od nje. To je naše, a ne vaše, kazali su Albanci na protestima. I tako je i bilo. Mjesta za parkiranja su iscrtana, ali se ne naplaćuju, plaćaju se tek kazne za nepropisno parkiranje. Dakle, Albanija je gotovo u svim ekonomskim i finansijskim segmentima daleko ispred BiH, ali je ključna razlika u tome što je Albanija svjetlosnim godinama ispred BiH po pitanju svijesti javnog mnijenja. Dok u Albaniji ne daju vlastima da im naplaćuju parkiranje na obilježenim javnim površinama, bh. mediji i dalje izvještavaju o protestima na koje dođu po dva do tri prosvjednika. Sve dok se ne promijeni generalni stav ovdašnje javnosti, nama jednostavno ne može – a i neće – biti bolje. Dakle, šutimo i dižimo i dalje kredite za puko preživljavanje.

Oslobodjenje