Foto: B.Mandić
Čini se da je cijeli ovaj sistem ogromna i nemilosrdna organizacija ljudskih žrtava. Neumoljiva logika tržišta insistira na tome da su milioni bespotrebnih smrti nekako slučajni, ili neizbježni
Obreli smo se se unutar rasnog svijeta kapitalizma koji se ukazuje kao ogroman zamagljeni sistem žrtvovanja ljudskih bića i proteže se posvuda, skriven pred našim nosom. Priče u knjizi „Palmino ulje“ prate konture tog sistema i traže odgovor u prošlosti. Riječ je o tome kako je jedna uglavnom nevidljiva stvar nastala iz veze kapitalizma, kolonijalizma i imperije da bi definisala okrutnosti našeg svijeta. Ali ispod se grana i priča o našoj kolektivnoj moći da promijenimo svijet na bolje. Priča o palminom ulju je naša priča. Ta skoro magična i sveprisutna supstanca dio je načina na koji se naša tijela reprodukuju i načina na koji se obnavlja naš materijalni svijet. To je ključni element u vrtlogu rada, robe, stvaranja značenja i društvenih odnosa koji čine svijet u kojem živimo.
Gotovo svaki element procesa koji vas zatiče u čitanju ove riječi mogao je biti dotaknut ili olakšan upotrebom palminog ulja: aditiv u papiru, stabilizator u mastilu, ili dio smole u povezu knjige. Palmilno ulje je sastavni dio ili je suštinski važno za proizvodnju neke od stotina komponenti digitalnog elektronskog uređaja na kojem kucam ove riječi, a na kojima ih možda čitate. Neko od transportnih vozila koje vam je dostavilo te uređaje spalilo je ugljovodonike agrogoriva dobijenog od palminog ulja. Nemojte smesti s uma da su tijelo i mozak koji ovo piše i čita makar dijelom obnovljani kroz metabolizam palminog ulja. Oboje smo koristili proizvode od tog ulja za čišćenje ili njegu naše kože. Unosili smo palmino ulje kao nosač ljekova. Iako sumnjam da je iko od nas svjesni ulagač u industriju palminog ulja, mi smo ipak ekonomski upleteni u nju. Novac koji primamo za svoj rad krv je u istom okeanu. Iako potiče iz prirodnog izvora, stvorili smo rafinirano palmino ulje kakvo danas postoji, a ono je, zauzvrat, pomoglo u stvaranju nas.
Crveno, djevičansko palmino ulje bilo je intimni i vitalni dio života zapadnoafričkih naroda hiljadama godina. Značilo je hranu, ljekove i kozmetiku i služilo kao jedinica razmjene, te raznorodni duhovni sakrament. Ali oblik palminog ulja koji vi i ja poznajemo je nešto sasvim drugo: industrijski proizvedeni derivati palminog ploda mogu se, poput boga s mnogo lica, pojaviti u dvjestotinjak različitih sastojaka: u prehrambenim, industrijskim, i proizvodima za čišćenje širom svijeta. Rafinirano, izbijeljeno i dezodorisano (8 RBD) ulje postalo je osnovna namirnica u ishrani milijardi ljudi širom, pogotovo siromašnih.
Kao ravnodušna roba kojom se globalno trguje palmino ulje kulja iz intenzivnih pogona za preradu, pretežno lociranih u Indoneziji i Maleziji, ali i u zapadnoj Africi i Latinskoj Americi. Uzgaja se obično na sravnjenom tlu koje je nekada bilo prašuma. Mnoga od tih zemljišta već su sasvim narušena đubrivom, pesticidima i herbicidima koji završe u vodotoku nakon što se iskoriste u silnom uzgoju ove robe za prodaju.
U fabrikama, kao i na obližnjim plantažama, tamo gdje pod konac rastu redovi laboratorijski klijane uljane palme, većina radnika je na ovaj ili onaj način, raseljena, ponekad i za više generacija. Ili ih je tjerao građanski rat, ili kampanje protiv pobunjenika koje podržava imperijalizam, nekad ekološka kriza kakvog rudarskog kraja, ili otimanje zemlje. Nekad su te radnike prosto premještali vladini ili međunarodni podsticaji za „razvoj“ koji su ih gurnuli tamo gdje odgovara korporacijama u potrazi za jeftinom radnom snagom. Kao rezultat svega toga, oni koji rade u lancu proizvodnje palminog ulja obično zavise od nesigurnog posla, kako bi mogli kupovati osnovne potrepštine za život.
Svi nalazimo palmino ulje, ulje palminih koštica ili derivate ovih supstanci u otprilike pola hrane današnjih supermarketa, pretežno u industrijski proizvedenoj, prerađenoj hrani kao što su zapakovana peciva, jestivi namazi, ramen rezanci, mliječni proizvodi i grickalice. Ali palmino ulje takođe ulazi u naša tijela u tragovima, u zapanjujućoj raznolikosti konzervansa, emulgatora, stabilizatora, koagulanata i aditiva. Jedinstveni hemijski sastav palminog ulja i ekstremna jeftinost čine ga savršenom osnovom ili dodatkom industrijski proizvedenoj hrani kako bi se omogućio dug rok trajanja i olakšao tranzit kroz globalne trgovinske mreže. Bukvano nas to ulje i pokriva: nalazi se u dobrom dijelu kozmetike (iako se neki skuplji brendovi povremeno hvale da je izbjegavaju). Palmino je ulje važan element u proizvodnji plastike, mastila, boja, pa čak i proizvoda od papira, uključujući i ambalaže mnogih proizvoda. Nalazi se u brojnim pastilama, pilulama, čepićima i drugim potrošačkim i profesionalnim medicinskim proizvodima koje koristimo za naša tijela. Jednako je prisutno u mnoštvu industrijskih proizvoda i procesa, posebno u surfaktantima koji su važan dio mašinskih maziva, procesa bojenja i nijansiranja, deterdženata i vrtoglavog niza drugih procesa.
Globalno, 2020. potrošeno je 72 miliona tona rafiniranog palminog ulja, otprilike 9 kilograma po ljudskom biću. Tako intezivan uzgoj je promijenio planetu: više od 27 miliona hektara zemljine površine je pod kultivacijom palminog ulja, što je površina veća od veličine Novog Zelanda i približno jednaka čitavom poljoprivrednom zemljištu Francuske. Krčenje šuma i posebno tresetišta za uzgoj palminog ulja dodaje značajne količine ugljenika u Zemljinu atmosferu – oko 6% globalne godišnje emisije – što ako se nepravilno rasporedi može uticati na enormni rizik od klimatskih promjena.
Naša priča mora početi od nastanka globalne robe palminog ulja u evropskoj kolonizaciji zapadne Afrike u devetnaestom veku, gdje su čitave civilizacije i milioni života žrtvovani na oltaru tog troimenog boga: kapitalistička akumulacija, bijela suprematistička ideologija i međuimperijalističko rivalstvo.
Posjetićemo Liverpool iz devetnaestog vijeka, gdje je palmino ulje doslovno i figurativno podmazivalo točkove carstva i snabdijevalo bogate i siromašne novim proizvodima poput sapuna. Putovaćemo u jugosistočnu Aziju, u britanske i holandske kolonije, plovićemo s nježnim sadnicama u parobrodima čiji su motori podmazanim uljem, tamo gdje su imperijalne sile iskoristile društvene, ekonomske i ekološke protivrječnosti, samo da bi raščistile tlo za plantaže i regrutovali radnike, migrante bez novca, često u dužničkom ropstvu. Danas su nezavisne nacije Malezija i Indonezija neosporne velesile proizvodnje palminog ulja, iako je naslijeđe kolonijalizma i dalje ključno u toj industriji. Pratićemo to ulje dok prodire kroz tkivo našeg svijeta, praveći salo siromašnima ovog svijeta i mast globalnog carstva kapitala.
U ovoj kratkoj knjizi pokušavam da shvatim nešto što je sasvim očigledno, a opet nekako i nevidljivo: čini se da je cijeli ovaj sistem ogromna i nemilosrdna organizacija ljudskih žrtava. Neumoljiva logika tržišta insistira na tome da su milioni bespotrebnih smrti od pothranjenosti, trovanja, prekomjernog rada, sabotiranih migracija, klimatskog haosa ili neoimperijalističkih ratova nekako slučajni, ili neizbježni.
Prateći palmino ulje, htio bih da prepoznamo način na koji smo svi vezani u globalnoj paradigmi koju niko od nas nije izabrao, ali koja nekima koristi mnogo više od drugih, a mnoge prinosi na žrtvenik akumulacije.
Maks Hajven, iz predgovota knjige“Palm Oil: The Grease of Empire”, 2022.