Pijaca u Vuhanu; Foto: SISTEMA 12 / Wiki Commons
Iskustvo Kine s koronavirusom nije bilo dovoljno jasno upozorenje za zemlje kapitalističkog centra da bi se pripremili za opasnost od pandemije. Kroz razgovor s jednim stanovnikom Vuhana, možemo se pobliže upoznati s merama i prilikama koje su na delu u kineskoj oblasti čiji su se stanovnici prvi suočili s širenjem COVID-19.
Tekst je prvobitno objavljen na portalu People’s World.
U kineskom gradu Vuhan – gradu koji je bio izvorni epicentar COVID-19 virusa – već drugi dan za redom1 potvrđen je samo jedan novi slučaj zaraze koronom. U međuvremenu, diljem Sjeverne Amerike i Evrope, broj zaraženih slučajeva nastavlja da raste, baš kao i anksioznost u pogledu učinkovitosti odgovora vlada. Kina počinje da izlazi iz najgorih dana borbe protiv virusa korone, dok se ostatak svijeta tek sada osvešćuje i uviđa koliko je vremena za pripreme izgubljeno u poslednja dva mjeseca.
Ljudi na Zapadu su počeli da se zatvaraju u kuće na, kako se čini, nekoliko nedelja, nastojeći da izbegnu infekciju, prazneći police sa namirnicama, gomilajući zalihe i kupujući lekove na recepte. Ali u Vuhanu je zatvaranje u kuće realnost koju ljudi žive već skoro dva mjeseca.
Naš portal People’s World je početkom februara uradio intervju sa Lupinom, dvadesetšestogodišnjim muškarcem koji živi u Vuhanu. Lupin inače radi u Torontu (Kanada), ali je krajem januara doputovao kući za vrijeme praznika i proslave kineske nove godine. Sleteo je istog dana kada je vlada donijela odluku o zatvaranju grada od 11 miliona stanovnika, u nastojanju da se spriječi širenje COVID-19, za koji se veruje da je krenuo baš odatle.
Od kada su donete naredbe o karantinu, Lupin se zajedno sa svojim roditeljima nalazi u kući. Ovog utorka, 17. marta, on je ponovo razgovarao sa nama o tome kako izgleda život koji se odvija skoro šest nedelja od našeg poslednjeg razgovora. Biti dan za danom, nedeljom za nedeljom u istoj kući, deluje monotono, pogotovu kada ste preplavljeni negativnim vijestima kojima izgleda nema kraja. „Teško je održavati optimizam“, kaže za People’s World, ali „ovo me je nateralo da razmišljam o tome kako život ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo“.
Za sada, Lupin i njegova obitelj imaju sreće. Svi su i dalje sigurni, zdravi i neinficirani. Ali to nije slučaj sa svima koje poznaju. „Prijatelj mog oca, njegov partner u madžong igrama, koji je zagazio u 60-e godine, na žalost je preminuo zbog virusa“.
Obitelj tog čovjeka i dalje nije u mogućnosti da održi sahranu: preminuli i preminule se, radi zaštite javnog zdravlja, šalju direktno na kremiranje, a posmrtni ostaci će se moći uzeti tek nakon završetka karantina. Da bi se ograničila javna okupljanja, zvaničnici odgađaju sve usluge pogrebnih službi. Lupin kaže da uprkos brojnim smrtima u gradu nigde nema nikakvih naznaka pogrebnih usluga. „Oni još uvijek nisu videli njegovu kutiju pepela“.
Uticaj virusa COVID-19 na Lupina je realan, kao i na sve ostale u Kini, na način koji ćemo mi ostali razumijeti tokom narednih nedelja i mjeseci. Ali, kao što pokazuje iskustvo iz Vuhana, krizu je moguće prevazići i izaći iz nje na sasvim druga vrata. „Život se i dalje nastavlja“, kaže Lupin, „iznenađujuće je koliko ljudska bića mogu biti prilagodljiva“.
Nedelje preživljavanja u karantinu
Iako se broj potvrđenih zaraženih slučajeva i žrtava kreće u dobrom pravcu, karantin u Vuhanu je i dalje u potpunosti na snazi. Vlada je čak, iz Lupinove perspektive, pooštrila neke mjere.
Dok je napuštanje kuća zbog kupovine hrane i lijekova još uvijek bilo dopušteno početkom februara, sada stanovnice i stanovnici ne smiju izlaziti osim u hitnim slučajevima. „Ako vas uhvate kako lutate gradskim ulicama bez dobrog razloga, poslaće vas u određeni karantinski objekat“. Javna zdravstvena tijela se i dalje bore za sprečavanje infekcije i za zaštitu šireg stanovništva.
Dobijanje dovoljne količine hrane – od samog početka karantina – ne predstavlja problem, ali su se raznolikost i izbor poboljšali zahvaljujući koordinaciji vlade i saradnji zajednice. „U početku smo se, ukoliko smo želeli imati bolji izbor, morali boriti za ograničene dnevne kvote za isporuku namirnica. Ostale opcije su bile miješano pakovano povrće i zamrznuto meso“, koje spremaju lokalni odbori stanovništva.
„Zalihe hrane su se od nedavno povećale“, kaže Lupin. „Možemo dobiti skoro sve što nam je potrebno, biće dostavljeno lokalnoj zajednici za nas i pokupljeno“. Kada je riječ o medicinskom snabdevanju i receptima, samoorganizirani sistem lokalnih volonterki i volontera uzima narudžbe i obavlja zadatke za sve kojima je to potrebno u određenoj oblasti. „Duh zajednice je zaista sve ujedinio u vremenu krize“.
Što se tiče ekonomskog učinka produženog gašenja preduzeća i javnog života, stvari još nisu jasne. Kao što je to slučaj u većem dijelu Azije, kultura rada od kuće nije raširena u Kini, tako da većina ljudi – osim ako ne rade u bolnicama, prodavnicama ili apotekama – tokom izolacije u karantinu uopšte ne radi. Lupin kaže da je vlada laserski fokusirana na obuzdavanje virusa, pa se u medijima manje raspravlja o dugoročnim efektima na ekonomiju. I on je čuo priče o otpuštanjima, bankrotima i smanjenju plata čak za 30%.
Što se pak tiče plaćanja računa, sve se svodi na lične okolnosti. Još uvijek nije bilo najava o odlaganjima plaćanja hipoteke ili rente, poput onih u Italiji, Iranu i nekim drugim državama. Neke komercijalne rente su se lokalno smanjile, ali „većina ljudi se snalazi tako što troši svoje ušteđevine ili pozajmljuje od obitelji i prijatelja“. „Ljudi koji se nalaze u teškim situacijama pregovaraju sa stanodavcima i bankama o smanjenim ili odgođenim plaćanjima“, ali još uvijek nema sistematskog odgovora države.
„Nacionaliziran“ odgovor na krizu
Jedan aspekt epidemije koji muči mnoge ljude iz radničke klase u Sjedinjenim Američkim Državama u Kini uglavnom nije prisutan: kako priuštiti testiranje na virus i liječenje. „U Kini je vlada obećala da će u vezi sa ovim snositi sve troškove i do sada je održala svoje obećanje“, kaže Lupin. „Niko nije ostao netestiran zbog straha od troškova“.
Lupin je odrastao u Kini, ali je znatan dio svog života proveo u Zapadnoj zemlji – Kanadi. Upoređujući ogovore vlade u Kini i vlada na Zapadu, on primećuje kako je vlastima u Severnoj Americi trebalo previše vremena da ozbiljno shvate pretnju.
„Još prije mesec dana, mnoge zemlje su se podsmevale u vezi sa situacijom u Kini, kao da se to nikada neće ticati ‘Prvog svijeta’. Sada se iste te zemlje nadaju da će im Kina pomoći u spašavanju“, što je upravo slučaj u Italiji, gde su pristigli kineski timovi stručnjaka i stručnjakinja za pomoć.
Lupin kaže da je „arogancija prava prepreka“. Vreme je ovde suštinsko i „već je prošlo dovoljno dugo vremena dok Severna Amerika nije shvatila da ima isti problem“. Prateći šta se događa u SAD-u ili Kanadi, Lupin se pita jesu li do sada preduzete mjere dovoljne.
Iako američki predsednik Tramp i kanadski premijer Trudo govore kako se u borbi protiv virusa i za zaštitu ekonomije preduzima sve što je na raspolaganju, ipak se do sada stavljao preveliki naglasak na podsticanje finansijskih tržišta. Mjere koje bi bile usmerene na podsticanje svega drugog za sada dolaze sporije. „Stavljena pred izbor prioritizacije tržišta ili zdravlja, Kina se žrtvovala, dok je, s obzirom na opsesiju berzanskim tržištem, teško zamisliti da će Tramp napraviti isti izbor“.
Lupin tvrdi da „vlade kapitalističkih zemalja poput Kanade i SAD-a imaju drugačije okolnosti i prioritete od Kine“, ali kada se dogodi ovakva epidemija, svaka zemlja – socijalistička, kapitalistička ili mješovita – treba iste karantinske objekte, zaštitnu opremu, obučeno medicinsko osoblje i tretmane.
Tramp i njegov čovek koji je zadužen za epidemiju virusom korone, potpredsednik Majk Pens, paradiraju sa korporativnim izvršnim direktorima na televiziji i na konferencijama za štampu, predstavljajući privatni sektor kao spasitelja. Kina je zauzela suprotan stav. „Kina je od početka nacionalizirala krizu i učinila je državnim prioritetom iznad svega ostalog“, kaže Lupin, „zbog solidarnosti 1,4 milijarde ljudi i angažmana čitave mašinerije Komunističke partije Kine, prošli smo kroz najmračniji momenat“.
Ovo socijaliziranje odgovora na krizu će biti nešto što će Zapad biti prinuđen da kopira. Tramp je u srijedu uvečer najavio aktiviranje Zakona o odbrambenoj proizvodnji (Defense Production Act), koji američkoj vladi daje ovlasti za kontrolu ekonomske proizvodnje i distribucije, kao i za kontrolu cijena i nadnica. Osoblje Bijele Kuće je ovu opciju razmatralo još krajem februara, ali je to Tramp tada odbacio.
Lupin kaže kako je svedočio „opsegu napora koje su kineska vlada i građani ove zemlje uložili“ i čini mu se, posmatrajući Zapad, odnosno odgovore vlade SAD-a i Kanade, „kako oni još uvijek nisu blizu tome“.
I dalje gleda napred
Još uvijek nije poznato kada će odluke o karantinu u Vuhanu biti stavljene van snage. S obzirom na to da je većina međunarodnih vazduhoplovnih letova obustavljena i da se granice zatvaraju, čini se da se Lupin neće u skorije vrijeme vratiti u Severnu Ameriku. Kanada je zatvorila granice za međunarodne dolaske, ali s obzirom na to da ima status stalnog rezidenta u zemlji Lupinu bi možda bio dozvoljen ulazak ukoliko bi pronašao način kako da se vrati. Ipak, ne znači da on to i želi.
„Srećom, izuzet sam iz zabrane, ali ne žurim da se što je prije moguće vratim tamo“. On nije siguran da će nužno biti sigurniji u Severnoj Americi. „Video sam iz prve ruke kako se stvari mogu brzo odvijati i sada se plašim da će se istorija ponoviti i u Kanadi“. U nekim oblastima Sjedinjenih Američkih Država, poput države Vašington, izgleda da se to već događa.
Za sada, pokušava da se nečime okupira ne bi li razbio dosadu karantina i čini sve kako bi održao kondiciju. Kako poseta teretani nije moguća, penje se stepenicama gore-dole do 20-og sprata, gde se nalazi njegov stan, kao deo vežbanja. „Ponekad igram video-igrice iz detinjstva, čitam knjige ili pomažem mami u pripremanju večere“.
Nastoji da otkrije neočekivane svijetle strane boravka u karantinu. „Ovo je rijetka prilika za obiteljsko povezivanje“. Kada su dani sunčani, sedi na terasi i sluša cvrkut ptica – zvuk koji se rijetko mogao čuti onda kada je Vuhan bio užurbana metropola.
Nisu svi dani ugodni, pogotovu ne sa vijestima koje slušamo 24h dnevno. „Ponekad je teško održati optimizam, ali često mislim na svetlije dane iz prošlosti“. Još uvijek se ima čemu radovati: kriza zbog koronavirusa će se u konačnici završiti. Narod Vuhana je verovatno bliži završnoj fazi nego bilo ko drugi. „Lijepo je imati nadu u ovakvom momentu, a ona je sada potrebna cijelom svijetu“.
S engleskog prevela: Maja Solar – Mašina