Wednesday, November 20, 2024

Kapitalisti svijeta, ujedinite se

Ali kmetovi na neo-feudalna i dugom-opterećena plemićka imanja sada napokon dižu bune. Jedna od pobuna su glasanja oko izlaska Ujedinjenog kraljevstva iz Evropske unije (EU). Raspadanje EU-a bi potkopalo TransAtlantski sporazum i zaprijetio TransPacifičkom sporazumu i cijeloj fašističkoj budućnosti Novog svjetskog poretka.

Preksinoć sam na kabelskoj televiziji gledao emisiju The Greatest Cable News Program That Absolutely Ever Was (Apsolutno najznačajniji program kabelskih vijesti ikad). Voditelj je veličao vrline kapitalizma, ponavljajući tvrdnje koje možete pročitati u časopisu The Economist ili Wall Street Journal; da je kapitalizam diljem svijeta podignuo mnoge milijune ljudi iz siromaštva.

Ista emisija nas također obavještava da se većina Amerikanaca „ne mogu dočepati $1,000 u slučaju nužde. Možda je navedeni iznos malo previsok. Druge informacije objavljuju iznos od $400, uključujući onaj koji je dostupan putem kreditne kartice.

Voditelj programa promašio je kontradikciju.Ne može se biti kapitalista bez kapitala. Velika većina Amerikanaca ga nema, pa su potpuno isključeni iz “beneficija” kapitalističkog sistema što ga on veliča.

Kapitalizam nije oblik vladavine. On je sistem upravljanja bogatstvom. On ne stvara bogatstvo, već ga samo raspodjeljuje. Ravnodušan je prema blagostanju naroda. On nema nikakvu socijalnu svrhu. Privatni profit je sve.

Tijekom nekoliko desetljeća, dok su milijuni u Aziji i drugdje vidjeli porast svojih životnih standarda, deseci milijuna Amerikanaca doživjeli su dramatičan pad svoga – niske plaće, izgubljena radna mjesta – u jednoj masovnoj vanjskoj preraspodjeli bogatstva nekoć velike i prosperitetne američke srednje klase.

Da bi zamaskirali rastuće siromaštvo u Americi, kapitalisti su uveli masovno kreditiranje, zaduživanje i njegovo propagiranje kako bi održali iluziju prosperiteta kod dostatnog broja Amerikanaca pa tako spriječili revolt protiv ekonomskog sistema koji za njih jasno više ne radi.

Amerikanci se sada dave u dugovima: obitelji, studenti, poslovne firme, državne i lokalne vlade i javno školstvo.

Kapitalizam 20. stoljeća je poput sunca koje izgorjeva, urušava u sebi, konsolidirajući se sa globalnim monopolima radi smanjivanja konkurencije i održavanja privatnog profita.

Da bi osnivali i zaštitili monopole, kapitalisti moraju dominirati vladama. Ovi monopoli su nekada u svojim okvirima bili nacionalni. Sada su globalni. Oblik vladavine koji su kapitalisti oduvijek favorizirali je fašizam – objedinjenost i primarnost korporativnih interesa u vladi, a vojska je njihov zastupnik.

Predočite nacističku Njemačku. Njena svrha nije bila vojna dominacija pa čak ni kontrola slobode pojedinca. Svrha joj nije bila militaristička. Ona je bila uzgredna za prvenstveni cilj: globalni primat njemačkih korporacija za onaj 1 (jedan) posto Nijemaca.

Smisao Drugog svjetskog rata, iz njemačke perspektive, bio je da nakon rata, Daimler-Benz postane najveći svjetski proizvođač automobila, da Krupp i Thyssen budu vladajući proizvođači čelika, da IG Farben postane dominantna kemijska i farmaceutska kompanija i da Deutsche Banka upravlja svjetskim bankarstvom i financijama.

To tako nije ispalo. Sjedinjene Američke Države fizički su uništile tvornice njemačkih i japanskih proizvođača – naša dva glavna komercijalna rivala – pa su američki fabrikanti i banke „došli na svoje“. Američka srednja klasa naglo je procvala.

Ali Njemačka i Japan su se obnovile modernom tehnologijom i započele konkurirati zastarjeloj američkoj fizičkoj tvornici. Američki sindikati su se opirali modernizaciji zbog ukidanja mnogih radnih mjesta pa su se američki tvorničari počeli preseljavati u prekomorske zemlje u suvremene i učinkovitije objekte. Tada je moderno kontejnersko brodarstvo smanjilo troškove distribucije iz stranih zemalja do američkih tržišta pa su američki proizvođači uvukli i druge zemlje u igru.

Pošto se akumulirano bogatstvo američke srednje klase putem kapitalističkog sistema preusmjerilo na inozemstvo, kapitalisti su pokrenuli kampanju da eliminiraju kočnicu na profite globalne konkurencije putem konsolidacije u globalne monopole.

To je svrha Transpacifičkog i Transatlantskog sporazuma o „trgovini“ što ih promoviraju američki predsjednik Obama, britanski premijer Cameron i globalna kartela bankstera koji oni zastupaju, a koja osigurava financiranje (dugova) da omogući kapitalistima da se međusobno nadoknađuju za izgubljene buduće profite ako se jedan od njih od strane drugoga uvrštava u neki novi i veći monopol.

Ali kmetovi na neo-feudalna i dugom-opterećena plemićka imanja sada napokon dižu bune. Jedna od pobuna su glasanja oko izlaska Ujedinjenog kraljevstva iz Evropske unije (EU). Raspadanje EU-a bi potkopalo TransAtlantski sporazum i zaprijetio TransPacifičkom sporazumu i cijeloj fašističkoj budućnosti Novog svjetskog poretka.

Druga bitka su američki predsjednički izbori i napad Donalda Trumpa na te sporazume.

Zato je Obama otišao u U.K. položiti zakon i objasniti strašne posljedice koje prijete zbog otpora tom Novom svjetskom poretku. Zatim je otišao u Aziju da prenese istu poruku. On će pogurati da se u Kongresu glasa za TransPacifički sporazum što je moguće prije, dok još Paul Ryan iz pred-Trumpovskog doba opstoji kao predsjednički kandidat Republikanske stranke (GOP).

Kapitalisti svijeta, ujedinite se! Fašistička budućnost je na dohvatu.

PREVOD Slobodan Drenovac

Izvor BLOG MIKEA KRAUSSA

Novi Plamen

Povezane vijesti

ŽUTA MINUTA – Dodik se (ne)vraća Bijeloj kući

Ilustracija Jelena Žilić

U moru problema s kojima se suočava Milorad Dodik jedan djeluje nerješivo – odlučnost američke administracije da ga kroz pojačavanje sankcija potpuno izoluje što bi značilo stavljanje tačke na njegovu političku karijeru.
U poređenju s tom činjenicom Dodikova javna proslava pobjede Donalda Trampa na američkim predsjedničkim izborima bi izgledala jadno, da nije presmiješno.

Umjetna inteligencija, sociologija i Uber znanost­­­

Foto: Pixabay

Izazov nove tehnologije toliko je dalekosežan da zapravo udara u temelje smisla ljudske djelatnosti pred kojim ni istinski kapitalisti ne mogu zažmiriti. No, što je sa sociologijom?

Popular Articles