Kakva nam je bila predizborna kampanja - paštete, tablete, toplomjeri...

 foto: Tuzlanski.ba

Prošlo mjesec dana. Harala je epidemija korone, mada je kažu pravilnije pandemija kovida, ali su kandidati otvarali odavno otvorene saobraćajnice, po peti jubilarni put „polagali“ asfalt, obećavali nove mostove preko rijeka, dijelili humanitarne pakete, političke partije mjerile šećer i pritisak, vršili dezinfekciju škola, ustanova, institucija, selfirali se sa građanima. Pričalo se, možda ne toliko javno, ali dovoljno glasno, da se kupuju glasovi i birači, zaposlenicima u javnim institucijama i ustanovama pod paskom vlasti, sugerisano kako i za koga da glasaju, itd, itd....

piše: Mišo Vidović

U trenutku kada nastaje ovaj tekst, trebalo bi da budu poznati prvi preliminarni (pa i nezvanični) rezultati izbora. Elem, nećemo se previše baviti procentima, brojem odborničkih mandata i načelničkih mjesta koje su stranke osvojile, jer organe sluha i dalje „para“ tvrdnja kako je „ovo bila jedna od najprljavijih predizbornih kampanja“. Ništa novo, reklo bi se, jer iole pažljiviji hroničari dosadašnjih izbornih procesa spremno će potvrditi da ova predizborna kampanja nije bila ništa manje prljavija nego prethodne. Međutim, ma koliko bila prljava, pokazala se i kao komična. Čak i tragikomična.

Ostaće zabilježeno: Kandidati se „slikali“ na paštetama, lijekovima, tabletama, slatkišima. Djelili se cekeri, daske za rezanje, toplomjeri (valjda zbog pandemije kovida) sa likovima kandidatima.

Ako sjećanje ne vara, ovakav način pridobijanja birača i glasova, dosada bio relativno (ne)zamisliv- upotreba pašteta, lijekova, tableta , i drugih sličnih predizbornih „pomagala“ jeste tragikomedija, a krajni „konzumenti“, građani, tragičari.

A koristeći se i ustaljenim metodama pridobijanja potencijalnih birača, političke partije zatrpavale su propagandno-promotivnim materijalom poštanske sandučiće. Priča se da su u prepunim sandučićima od fotošopiranih (polu)ozbiljnih i vještački nasmijanih likova, stanari jedva pronalazili račune. Nekima je bilo mrsko otići do kontejnera i baciti „slikovnice“, pa su pomišljali da gomile papira upotrijebe za potpalu. Tvrde, nije išlo - jeste da je najkvalitetniji papir, ali „gušio“ vatru u šporetima i pećima!!! Pušači, navodno, kupovali su šibice, jer su predizborni upaljači palili na guranje. Bilo je i onih kojima su počeli izbjegavati svakodnevne šetnje po obližnjim izletištima i šumama. Sve je manje bilo ptica na granama drveća, a sve više stabala na kojima se iskazivale „plakatne aktivnosti“ marljivih stranačkih aktivista, itd, itd....

I tako je prošlo mjesec dana. Proći će i više mjeseci od izbora, a nije isključeno da bi se u jednom broju domaćinstava mogao čuti i ovakav dijalog:

- Ženo, šta ima za doručak?

- Mislim da frižideru ima pašteta. Onih što su ostali od izbora.

- Daj da se pojede.

- Ne bih ti preporučila, već duže vrijeme stoje, a možda im jer istekao i rok trajanja. Ili će nekoga, na primjer, zaboliti glava.

- Ima li kakvih tableta u kući? Puca mi glava.

- Ima onih što su dijelili za izbore.

- Daj.

- Ne bih preporučila, pitala sam neke ljekare da li da ih koristimo.

- I šta kažu?

- Kažu da medicinska praksa još nije utvrdila kakve nus-pojave mogu proizvesti...