Nisam mislio da ću nekad izgovoriti takvo što, ili da će mi ti pojmovi spadati u istu rečenicu, ali … Pamela Anderson je kinda sexy, kanda seksi!
IVAN CINGEL
Tko bi to rekao za nju, tko bi takvo što od nje očekivao?
Ništa zato ako s Hasselhoffom u “Baywatchu” i nije bila nešto, jer ajme što je dobra s Horvatom u Jacobinu ili Bakotinom u Novostima!
Izgleda da sam i sam bio seksistički ignorant svih ovih godina, od onog “najvećeg dijela hrvatske javnosti” o kojem Bakotin (ispravno primjećujući kako je Pamelu “apsolutno nepotrebno predstavljati – i istovremeno potpuno potrebno”) ističe da je naš narod “poznaje isključivo kao glamuroznu zvijezdu čitavog niza filmova i serija, ikonu Hollywooda, te kao ultimativni seks-simbol prijelaza milenija, model koji je u povijesti Playboya najveći broj puta – preciznije četrnaest – bio na naslovnici tog magazina”, pa joj ta činjenica da je “slavna glumica, ikona ‘tvornice snova'” dođe kao teret ili ograničenje kada je seksistički ignoranti poput mene “ne doživljavaju ozbiljno” dok priča “recimo, o Brexitu”.
Ali sad ozbiljno. Ako sam ignorant, to sam ipak samo kao seksist, a inače nisam pao s kruške. Naravno da mi je poznato kako je Pamela ultimativni seks-simbol prijelaza milenija i naravno da je moje pravljenje izraza lica čuđenja da je najednom postala seksi – premijerno s pojavljivanjem u Jacobinu i Novostima – obično prenemaganje, jeftini geg.
Pripadam međugeneraciji nakon “generacije X” i prije “milenijalaca” – od takozvanih sam “xenijalaca” – što znači da sam struju doduše imao od najranijih dana, pa čak i televiziju, ali mi je internet uveden tek u srednjim dvadesetima (mojima), kad sam već smio i glasati. Spolno zreo sam pak posta(ja)o sredinom 90-ih (općih), tj. taman u jeku popularnosti Pamele Anderson kao ultimativnog seks-simbola: u Baywatchu je igrala od 1992. do 1997. godine, do isteka mojih tinejdžerskih godina je odradila i pola svojih naslovnica u Playboyu, a kućna video vrpca joj je slomila internet i mnoga srca 1995. godine.
Radilo se o nekim drugačijim vremenima, u kojima nije vladala današnja zatrpanost lepezom programa i sadržaja, o dostupnosti golišavih da ne govorimo, tako da ono čega je bilo – to se i konzumiralo, pobožno.
A zašto ne bismo govorili i načelnije? Seksualne fenomene mogli bismo podijeliti na realni magnetizam i marketing seksualnog magnetizma. Npr. crveno nalakirani nokti, mačkasta šminka, itd. – to je semantika za koju nam se objasnilo da nam se veže uz seksi, naučeni smo, kulturno kondicionirani na to. Ne postoji neki naročit autonomni funkcionalni, biološki razlog zašto bi baš eto to trebalo biti seksi, nego to na taj način prepoznajemo posredstvom konvencije, kulturnog marketinga, u biti biheviorističkim uvjetnim refleksom: kao kad pas zaslini čuvši trubu, premda truba po sebi nema baš ništa s klopom koja mu sljeduje.
Ili uzmimo skidanje podvezice u svatovima, kad se svi cere: kao, joj al’ je to sad seksualno i hihihi i hehehe. Premda je zapravo samo ritual i na licu mjesta malo je tko stvarno seksualno podražen (ne time barem). Radi se o obrednom iniciranju uvjetnog refleksa, posredstvom klišeja koji nam kodificira da je to sad mjesto na kojem nam je biti razgaljenima u promatranju kobajagi visokoseksualiziranog akta. Dan nam je znak da slinimo, koji prepoznajemo jer su nas učili, zatrubljeno nam je.
Pratite već kuda ovo vodi? Marketing seksualnosti kao tema fame, da nešto važi za nešto.
Simulakrumski: fama prethodi realitetu.
Referentnost “Baywatcha” u moje vrijeme ne da je bila masovna, nego praktički beziznimna; apsolutno svi su gledali, a Pamela Anderson važila je kao ultimativni pojam seksepila. Važila. Nije bilo takve fame kao što je bila fama Pamele Anderson kao sinonima za seksi.
Je li onda Pamela – dakle, ta njena medijska persona, mlade Pamele u crvenom bikiniju s tv ekrana, odnosno bez bikinija u erotskom magazinu ili kućnom uratku – bila obilježena realnim magnetizmom ili marketingom seksualnog magnetizma? Što ako su te forme i glasovite obline i te crvene krpice ponajprije funkcionirale kao okidač uvjetnih refleksa naših kulturnih kondicioniranosti? Što ako se radilo o kolektivnoj prepariranosti u kojoj svatko od nas sebe frizira i uvjeri da nam je Pamela najbolja i najhot ikad zato što posvuda oko sebe slušamo samo o tome kako je Pamela najbolja i najhot ikad?
Da se razumijemo, sigurno nije bilo samo do toga – nije slučajno upala u casting “Baywatcha” – Pamela je kako god okreneš pojačano zgodna i seksi u redu ženskog roda. Kao što ni ja, ako se i prenemažem, nemam namjeru prenemagati se tobožnjim bivanjem iznad magnetiziranosti privlačnim ženskim oblicima u bikiniju ili bez bikinija i paljenjem isključivo na deseksualizirane intelektualke koje cizeliraju na latinskom umjesto mrdanja guzom (ništa protiv latinskog!).
Svejedno sam se tih sezona, kao jedno od najranijih mojih formativnih iskustava na ovom planu egzistencije, zaticao u blagoj kognitivnoj disonanci. Da, okej, dobra mi je Pamela, ma i odlična, sve stoji, ne bih joj se uopće revno opirao da joj je baš došla sila stiskati se u moj krevet, ali dobra mi je, tako, donekle … ništa specijalno u odnosu na sto drugih koje su mi bile jednako dobre ili još i bolje, ljepše, zgodnije, privlačnije, seksipilnije.
Beznadno zaljubljen bio sam u Sophie Marceau plus ljupku djevojčicu ili četiri iz mog sela, što ne znači da sam razvio neprobojan imunitet na prsate plavuše koje razbacano trče po televizijskoj plaži – no, ako bih birao iz postave “Baywatcha”, više su mi se recimo sviđale Erika Eleniak ili Donna D'Errico.
Raskorak mi se sastojao samo u tome što realan Pamelin učinak na mene, premda sigurno prisutan, ni približno nije pratio onaj iz fame o Pameli, onaj sveprisutan kulturni marketing njene nenadjebive seksualne gravitacije – kotirajuće u cijelom svijetu kao ajnc A seksualnih sila gravitacije. U okolnosti da sam na nju, daleko od ostajanja posve hladnim, ostajao nerazmjerno hladan u odnosu na ono što sam inače slušao i mogao misliti o tome koliku bi vatru u meni imala potpaljivati u svom crvenom bikiniju ili bez svog crvenog bikinija.
Danas stoji točno obratno: ne očekujući od Pamele ovako seksi ljevičarenje, ostao sam nerazmjerno potpaljen njenim crvenim srcem u odnosu na ono što sam inače mogao misliti iz svog tupog kuta seksističkog ignoranta!