fbpx

JUNG: Žmureći na svoje nedostatke, odrasli se domogao vaspitanja djeteta

JUNG: Žmureći na svoje nedostatke, odrasli se domogao vaspitanja djeteta

Sve što želimo da promijenimo kod djece, trebalo bi, prije svega, možda pažljivo da provjerimo: da to nije nešto što bi bilo bolje promijeniti u sebi, na primjer, naš pedagoški entuzijazam.

U odraslom se krije dijete, vječito dijete, koje se još uvijek formira, nikad kompletno, kome su potrebni stalna njega, pažnja i odgajanje. To je dio ljudske ličnosti, koji želi da se razvija do cjelovitosti. Međutim, čovjek našeg vremena udaljen je od ove cjelovitosti kao nebo od zemlje. U nejasnoj slutnji svog defekta, on se domogao vaspitavanja djeteta i oduševljava se dječijom psihologijom na osnovu omiljene pretpostavke, da nešto u njegovom sopstvenom vaspitanju i dječijem razvoju mora da nije pošlo za rukom, nešto što se može iskorijeniti do sledeće generacije. Ova namjera je, doduše, dostojna hvale, ali je osuđena na neuspjeh, zbog psihološke činjenice da na djetetu ne mogu korigovati nijednu grešku koju još uvijek i sam činim.

Djeca, naravno, nisu toliko glupa kako mi mislimo. Ona i suviše dobro primjećuju šta je pravo, a šta nije. Andersenova bajka o kraljevoj novoj odjeći sadrži besmrtnu istinu. Koliko roditelja mi je najavilo pohvalnu nameru da svoju djecu poštede iskustava koja su sami morali da dožive u djetinjstvu. A kada sam ih upitao:

“Ali, da li ste sigurni da ste sami prevazišli ove greške?”, oni su bili potpuno ubijeđeni u to da je kod njih ovo oštećenje odavno korigovano.

Međutim, u stvarnosti nije bilo tako. Ukoliko su, kao djeca, bili odgajani suviše strogo, utoliko su oni svoju djecu kvarili neukusnom, nevjerovatnom tolerancijom, ako su njima u detinjstvu bila uporno skrivana izvesna životna područja, ova su sada sopstvenoj deci otkrivana isto tako mučno i prosvetiteljski. Oni su, dakle, zapadali u drugu krajnost.
Sve što želimo da promijenimo kod djece, trebalo bi, prije svega, možda pažljivo da provjerimo: da to nije nešto što bi bilo bolje promijeniti u sebi, na primjer, naš pedagoški entuzijazam. Možda je on namijenjen nama. Možda pogrešno procjenjujemo pedagošku potrebu, jer bi nas mogla neprijatno podsjetiti na to da smo samo još na neki način djeca i da nam je u velikoj mjeri potrebno vaspitavanje.

Karl Gustav Jung