Foto: Mohammed Ibrahim
Doba razoružanja je završeno, ali vojne akcije samo povećavaju opasnost umjesto da ukinu prijetnju.
Osamdeset godina nakon što su SAD bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, te četrdeset godina nakon što su se SAD i Sovjetski Savez obvezali smanjiti svoje arsenale, prijetnja nuklearnog rata ponovno je aktualna. Doba razoružanja je završilo, upozorio je ovog tjedna istaknuti thinktank: „Vidimo jasan trend rasta nuklearnih arsenala, zaoštrenje nuklearne retorike i napuštanja sporazuma o kontroli naoružanja“, rekao je Hans M. Kristensen iz Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira.
Devet nuklearnih država svijeta zajedno posjeduju ekvivalent od 145 000 bombi iz Hirošime. Izraelski ilegalni napad na Iran navodno je posljednji pokušaj da se spriječi da se Teheran pridruži ovom klubu – a što je Izrael učinio davno, iako to ne priznaje. Iako Teheran posjeduje sposobnost razvoja nuklearnog oružja ako to zaželi, američke obavještajne službe vjeruju da režim nije donio tu odluku, i da bi mu trebale do tri godine da ga izgradi i rasporedi. Čini se da Izrael ne napada Iran zato što je američka nuklearna diplomacija propala, već zato što se boji da bi mogao uspjeti. Mnogi ciljevi koje je Izrael napao nisu povezani s nuklearnim programom, a neki čak ni s iranskom vojskom. Benjamin Netanyahu više je puta pozivao na promjenu režima: ili iskrenije, na kolaps iranskog režima.
Malo tko vjeruje da Izrael može uništiti iranski nuklearni program bez SAD-a. Izraelski premijer pokušava namamiti Donalda Trumpa da se pridruži ovom napadu: ako Trump ne može postići jedan od mirovnih sporazuma koje želi, što kaže na vojni trijumf? Promjenjiva retorika gospodina Trumpa sugerira da se zasad ne protivi, što je uzbunilo izolacionista iz pokreta MAGA i druge koji prepoznaju da je suludo predviđati laku pobjedu u ovom slučaju. Ali Trump se možda još uvijek nada da će prijetnjama Iran prisiliti na sporazum.
Još veća prijetnja je širenje nuklearnog oružja na globalnoj razini. Jedini preostali američko-ruski sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja, New Start, trebao bi isteći u veljači – što ostavlja ove dvije zemlje bez obaveze ograničenja nuklearnih arsenala po prvi put u pola stoljeća. Obje zemlje već provode opsežne programe modernizacije. Kina još uvijek znatno zaostaje, ali njezin arsenal najbrže raste, s oko stotinu bojevih glava godišnje. Ovomjesečni strateški pregled obrane obvezuje Ujedinjeno Kraljevstvo na potrošnju 15 milijardi funti na nove bojeve glave koje se lansiraju s podmornica, i otvara vrata ponovnom uvođenju nuklearnog oružja lansiranog iz zraka. Čini se da Sjeverna Koreja gradi treće postrojenje za obogaćivanje uranija. Tabui ove vrste nestaju i drugdje, u sve nestabilnijem svijetu u kojem preovladava nekažnavanje prekršitelja zakona. Podrška neovisnom odvraćanju porasla je i u Južnoj Koreji, koja više ne vjeruje u američki obrambeni kišobran.
Oružje postaje ne samo smrtonosnije već i rizičnije, a integracija nuklearnih i konvencionalnih sposobnosti povećava mogućnost pogrešnih procjena. Potencijalna žarišta krase ovaj sumorni krajolik. Rusija je više puta spomenula prijetnju nuklearnog rata u Ukrajini – ali to ne jamči da je ta prijetnja tek blef. Indijska upotreba krstarećih raketa Brahmos u prošlomjesečnom sukobu s Pakistanom signalizira novu i opasnu fazu u strateškoj ravnoteži južne Azije.
Američka invazija na Irak 2003., zajedno s opstankom Sjeverne Koreje, poslala je poruku da najsigurniji put nije izbjegavati oružje za masovno uništenje, već imati ga i držati ga se pod svaku cijenu. Napad na Iran, koji je ograničio svoj program u zamjenu za ublažavanje sankcija, samo će potaknuti to uvjerenje. Možda će donekle usporiti nuklearni napredak Teherana, ali će učiniti vjerojatnijim da će Iran požuriti s izradom nuklearne bombe, i da će zaobići međunarodnu kontrolu koju je prethodno prihvatio. Saudijska Arabija i drugi bi sigurno brzo slijedili. Arapske i muslimanske zemlje s pravom su osudile izraelske napade i pozvale na razoružanje “bez selektivnosti”. Trenutna kriza čini da to izgleda beznadnije nego ikad, ali ona je i najjasniji dokaz zašto je razoružanje potrebno, umjesto nuklearne utrke u kojoj ne može biti pobjednika.
Prevod: DD