Početkom veljače INA-ine benzinske postaje izdvojene su u novoosnovanu tvrtku kćer, Maloprodajni servisi. Maja Rilović, predsjednica najvećeg INA-inog sindikata INAŠ ovo izdvajanje smatra najboljim mogućim rješenjem i spasom od franšize, a predsjednik Nove solidarnosti Predrag Sekulić naziva ga sramotnim i zločinačkim udruživanjem poslodavaca i vodećih INA-inih sindikata. Ekonomist Zoran Aralica smatra da INA-i prijeti sudbina poligona nadmetanja između Zapada i Rusije.
Dok se javnost ovih dana zabavlja djelima avanturista Zlatka Hasanbegovića ili pak Karamarkovim mukotrpnim pokušajima da definira antifašista u postocima, od 1. veljače radnici INA-ine maloprodaje na benzinskim postajama izdvojeni su u novoosnovanu tvrtku kćer, INA Maloprodajni servisi. U INA-i, gdje je tijekom posljednjih šest godina broj radnika smanjen za oko 5000, prošle godine je potpisan sporazum o izdvajanju sektora maloprodaje (jedna od triju temeljnih djelatnosti INA-e) u tvrtku kćer putem kojeg je više od 1500 radnika ušlo u novi radni odnos pri čemu su im plaće smanjene za 25-30 posto. Ostalih 800-tinjak radnika je odbilo takav sporazum o izdvajanju te pristalo na otkaze uz otpreminu. Dok Maja Rilović, predsjednica najvećeg INA-inog sindikata INAŠ, te članica nadzornog odbora tvrtke, ovo izdvajanje smatra najboljim mogućim rješenjem i spasom od franšize, predsjednik sindikata Nova solidarnost i radnik INA-ine sisačke Rafinerije Predrag Sekulić izdvajanje smatra sramotnim i zločinačkim udruživanjem poslodavaca i vodećih Ininih sindikata (INAŠ, SING, EKN) na štetu radnika.
71 posto radnika pristali su raditi u gorim financijskim uvjetima, a čak 29 posto radnika ostali su bez posla jer su izabrali otkaze uz otpreminu koja će se utvrditi tek kad u novoj tvrtki bude potpisan kolektivni ugovor
Priča oko izdvajanja maloprodaje u tvrtku kćer počela je ljetos kad je pred otprilike 2700 radnika postavljen ultimatum: ili prelazak u tvrtku kćer INA Maloprodajni servisi (što uključuje i smanjenje plaće za 25-30 posto) ili otkaz uz otpreminu. Radnici su se u roku od svega osam dana morali izjasniti što žele, a sindikat INAŠ je tom prilikom pripremio referendumsko pitanje na kojem je trebao 70 posto odgovora za prelazak kako bi se izdvajanje moglo provesti. Uspjeli su skupiti 71 posto.
“Referendumom smo htjeli vidjeti mišljenje članstva, bio je transparentan, radnici su se osobno potpisivali i njih 71 posto se pozitivno izjasnilo o raskidu ugovora i prelasku u tvrtku Maloprodajni servisi”, kaže Maja Rilović.
S druge strane, Predrag Sekulić čitav referendum smatra farsom i manipulacijom od strane INAŠ-a.
“Referendumsko pitanje ‘vješala ili lomača?’, nije uključivalo niti jedno drugo mišljenje ili opciju. Radnici u tom trenutku nisu bili upoznati s nijednom odrednicom sporazuma. Nije utvrđena komisija, niti je bilo što bilo transparentno. Radnici su se izjašnjavali putem skeniranog dopisa, što naravno podliježe daljnjim manipulacijama. Mnogi su mi rekli da s njihove postaje nitko nije glasovao, a kao stiglo je 900 odgovora. Jedan poslovođa koji je npr. naklonjen Maji Rilović mogao je poslati deset mailova, za sebe i svoje kolege”, smatra Sekulić.
Takvim je raspletom 71 posto radnika pristao raditi u gorim financijskim uvjetima, a čak 29 posto radnika (u brojkama njih oko 800) ostalo bez posla budući da su radije izabrali otkaze uz otpreminu koja će se utvrditi tek kad u novoj tvrtki bude potpisan kolektivni ugovor. Unatoč svemu, Maja Rilović ovo izdvajanje smatra najboljim mogućim rješenjem kojim su se radnici spasili od najgoreg – davanja postaja u franšizu. Sporazum o izdvajanju su tako na ljeto potpisala tri najveća INA-ina sindikata, predstavnici radničkog vijeća, te predstavnici poslodavaca.
“Ovim izdvajanjem nismo sretni, međutim to je bilo najbolje rješenje. Spasili smo radnike od franšizera kod kojeg su radni uvjeti neusporedivno gori”, kaže Rilović.
Od ljeta 2013. INA je započela sa svojim pilot-projektom Postani poduzetnik kojim su benzinske postaje davane u franšizu, odnosno najam zainteresiranim fizičkim osobama (tzv. submodel). Iako je Uprava INA-e taj model gotovo glorificirala, pri čemu je isticala kako je uobičajen u naftnom biznisu, te kako se njime razvija lokalno poduzetništvo, realnost po radnike ispala je kobna. Naime, kod franšizera nema kolektivnog ugovora već se potpisuju ugovori na određeno (1-3 mjeseca), plaća je smanjena duplo, nema prijenosa radnog staža, nema plaćenog prijevoza, kao ni dodataka (regres, božićnica itd).
Dok se Rilović hvali kako su izdvajanjem radnici spašeni od takve sudbine, Sekulić smatra kako se mogućnost franšizerstva i dalje nastavlja, čime sudbina radnika zapravo nije spašena.
“Tzv. franšiza se nastavlja, a glavni i odlučujući faktor je ‘presuda’ tajnog kupca. Manipulacija je bezbroj, a najvažnija je kada se nađe zainteresirani koji bi uzeo određenu benzinsku postaju u partnerski odnos. Tada će ona biti i predana istome na upravljanje. Naravno, tada ide i daljnje smanjenje plaće ili otkaz. Svaki krivi potez starijih kolega, koji su ostali u Maloprodajnim servisima bit će rigorozno kažnjavan, a vjerojatnost otkaza vidim kao realnu opciju”, kaže Sekulić i dodaje da je razlog izdvajanja pohlepna želja za profitom dijela menadžmenta. Najavljuje kako njegov sindikat namjerava krenuti u pravnu bitku unutar koje će pokrenuti postupak radi utvrđivanja ništavnosti sporazuma, a vjeruje kako će biti i kaznenih prijava.
Ovo izdvajanje upravo je zanimljivo s pravne strane. Sekulić napominje kako prema 17. članku Međudioničarskog ugovora INA-e i MOL-a svako izdvajanje temeljnih djelatnosti potpada pod zadržana pitanja i potrebna je suglasnost Nadzornog odbora sa 7 od 9 glasova, te pristanak Vlade Republike Hrvatske kao drugog najvećeg vlasnika. Ništa od toga nije učinjeno. Maja Rilović ima drukčije tumačenje.
“Ovdje se zapravo ne radi o izdvajanju budući da je cjelokupna imovina ostala unutar tvrtke INA d.d., tako da Međudioničarski ugovor nije prekršen”, kaže Rilović.
Osim spomenutog međudioničarskog ugovora, Sekulić upozorava kako je prekršen i Zakon o radu, i to u dijelu suodlučivanja prema tzv. zaštićenim kategorijama.
“Sami sindikati su prekršili Zakon o radu u dijelu suodlučivanja, jer su pristali da u ovom programu zaštićene kategorije (stariji od 60, sindikalni povjerenici, invalidi i branitelji) ne budu predmet savjetovanja sa radničkim vijećem, odnosno da se za sve njih da suglasnost za poslovno uvjetovani otkaz” smatra Sekulić.
Predstavnici sindikata Nova solidarnost obratili su se za pravno mišljenje odvjetničkom uredu Jajaš iz Rijeke koje je sporazum ocijenilo nepovoljnim po radnike, te napomenulo da se izbjegla primjena 137. članka Zakona o radu prema kojem se moglo osigurati da radnici kod novog poslodavca imaju istu plaću i ostala radnička prava.
Iako je Maja Rilović ujedno i član Nadzornog odbora INA-e, pokušali smo kontaktirati nekog drugog člana (koji nije sindikalist) kako bi s pravne strane objasnio sporazum, tj. obranio ga od ovih optužbi. Nakon niza prespajanja, konačno smo upućeni sektoru korporativnih komunikacija koje nam je na mail dalo odgovor u svoje ime, što za ovaj tekst ne smatramo relevantnim.
Da priča ovdje ne bi stala, predstavnici sindikata Nova solidarnost ukazuju na nepotizam pri zapošljavanju novih kadrova koji bi trebali nadomjestiti onih izgubljenih 800 radnih mjesta.
“Sa svih strana zovu kolege kako su novozaposleni rođaci, supružnici i prijatelji od sindikalnih povjerenika ili regionalnih voditelja. To im je nagrada za učinjeno. Pa tako dobivate radnike koji nikada gotovo da nisu vidjeli tipkovnicu, jer su radili na poslovima koji nemaju veze sa ovim poslom. Mnogi zaposleni su netrgovci. Time se pojavljuje i opravdan strah kolega koji su ostali u Maloprodajnim servisima od grešaka novih kolega, a znamo da manjkove nadoknađuju sami radnici na postajama” kaže Sekulić.
Osim toga, članovi ovog disidentskog sindikata izloženi su i raznim oblicima prijetnji i pritisaka.
“Pritisci su očekivani, znali smo u što se upuštamo, ali ipak ovo prevazilazi sve norme. Kao da smo se upleli u mafijašku mrežu, pa nas sa svih strana udruženo napadaju. Prvo je jedan od utemeljitelja sindikata Nova solidarnost dobio otkaz zbog svog pisanja (po poslodavcu zbog korištenja službene opreme u vlasništvu poslodavca u privatne svrhe). Zatim je član sindikata, koji je bio i član radničkog vijeća, iz istog razloga dobio otkaz. Kontroliraju nam računala, dnevnice, zahtjevaju da se izjasnimo o curenju podataka prema medijima, redovito dobivam od direktorice Ljudskih resursa mailove kako i što bih trebao ili ne bih trebao raditi” objašnjava Sekulić.
Također, kontaktirali smo jednog radnika koji je odbio novi ugovor o radu u maloprodaji i odabrao otkaz uz otpremninu. On je kazao kako je itekako voljan reći svoje mišljenje o svemu, ali tek nakon 29. veljače kad dobije otpreminu. Kaže da su dotad upozoreni da šute.
Sekulić se boji kako bi u skoroj budućnosti neki privatnik mogao otkupiti dio ili čitav lanac maloprodaje što bi značilo da ima svu slobodu gasiti one postaje koje ocijeni neprofitabilnima.
“Pitanje je tko će već sutra biti vlasnik cijelog lanca maloprodaje, odnosno tko će otkupiti dio ili cijelu tvrtku kćer. I što onda? Rentabilnost pojedine postaje će biti ključna u odluci mogućeg gašenja pojedine crpke. Tako da postoji mogućnost da u nerazvijenijim krajevima RH ili na otocima ubrzo nećemo imati crpke. INA je kao hrvatska nacionalna naftna kompanija zadržavala i takve pumpe, jer je brinula o svojim građanima. Privatni vlasnik o tome ne mora, niti će htjeti misliti. To naprosto nije njegova obveza”, upozorava Sekulić.
Mogućnost novog privatnog otkupa maloprodajne mreže ne odbacuje ni Maja Rilović koja nam je kratko kazala da danas ništa nije sigurno i da je pitanje koliko će postojeći model trajati.
Ekonomist Zoran Aralica ne vidi kao mogućnost zasebno preuzimanje maloprodaje, već preuzimanje poslovanja čitave tvrtke.
“Teško da se može očekivati prodaja samo maloprodaje, zato što vrijednost cijelog businessa vezanog za naftu pada kako pada njena cijena. U ovim slučajevima, kada nedostaju investicije u tom sektoru, moguće je preuzimanje cjelokupnog poslovanja INA-e. Ne smije se zaboraviti kako je 80-tih godina INA bila kičma gospodarstva Hrvatske, te jedan od stupova industrijskog razvoja i industrijske politike. Znači postoji ekonomska vrijednost i izvan maloprodaje. U tom slučaju INA bi preko MOL-a postala poligon nadmetanja Zapada i Rusije. Presudnu ulogu u izboru novog investitora u tom slučaju bi donijela politika”, smatra Aralica.
Na nama je da nastavimo pratiti razvoj situacije i da vidimo jesu li radnici ovim izdvajanjem ikako spašeni ili je samo odgođeno neminovno- daljnji otkazi i smanjenja radničkih prava u INA-i. Sigurno je da su im izdvajanjem u tvrtku kćer plaće smanjene za četvrtinu, te da im je budućnost radnog odnosa neizvjesna, a upravo su pogoršanja financijskih uvjeta te sveopća nesigurnost neke od glavnih karakteristika položaja radnika u kapitalizmu.
Luka Resanović/ H-ALTER