 bila je socijalna radnica i pretpostavlja se da je spasila više od 2500 djece iz Varšavskog geta.){kind=link}
Poznata pod pseudonimom Jolanta, Poljakinja Irena Sendler (r. 1910.) bila je socijalna radnica i pretpostavlja se da je spasila više od 2500 djece iz Varšavskog geta.
Sendler je imala jednu “manu” za tadašnje društvo – protivila se diskriminaciji Židova. Nakon okupacije Poljske, iskoristila je svoju poziciju i poznanstva kako bi pomogla žrtvama okupatora. Pomagala je Židovima u getu gdje su teški higijenski uvjeti i glad oduzimali živote, uspijevala je organizirati bijeg iz logora i sigurna mjesta za skrovišta, a kada je 1942. godine osnovana organizacija Žegota, postala je jedna od njenih glavnih aktivistkinja.
Hrabrost ove Poljakinje ne može se opisati u jednom tekstu. Kako uopće opisati ženu koja je pod izlikom da nadzire sanitarne uvjete spašavala djecu tako što ih je izvodila izvan geta sakrivajući ih na različite načine? Sva spašena djeca zbrinuta su u sirotištima i obiteljima koje su bile spremne pomoći.
Gestapo ju je uhitio 1943. i nakon što je teško pretučena, osuđena je na smrt. Članovi organizacije Žegota uspjeli su osloboditi Irenu podmićivanjem stražara, no oni je nisu pustili da išeta iz zatvora, nego su je ostavili u šumi polomljenih ruku i nogu. Prije toga, nacisti su već bili oblijepili cijeli grad plakatima na kojima je pisalo da je pogubljena.
Nakon rata iskopala je teglice u koje je spremala papiriće s podacima o svakom spašenom djetetu kako bi pronašla njihove roditelje, ali većina ih je pogubljena u logoru Treblinka.
Do 1999. godine svijet nije znao za Irenu i njen život. Te godine četvero studenata iz Kansasa započelo je svoj projekt za Dan nacionalne povijesti, a sve što su imali je isječak iz novina. Kada su htjeli proširiti svoju potragu, Irenino ime pronašli su samo na jednoj internetskoj stranici. Studenti su 2001. godine posjetili Poljsku, a nakon toga je cijeli svijet saznao o svemu što je ova heroina učinila. Projekt nazvan Life in a Jar objedinio je sva istraživanja i materijale o Ireni, a nastale su i istoimena knjiga i predstava. Prije toga nitko, uključujući Poljake, nije znao ništa o Ireninim pothvatima iz mladosti.
Godine 2007. nominirana je za Nobelovu nagradu za mir, a poljski parlament odao joj je počast za “organiziranje spašavanja najbespomoćnijih žrtava nacističke ideologije: židovske djece“. Organizirani su i susreti na kojima je Irena upoznala ljude koje je kao djecu spasila iz logora. Umrla je 2008. godine u 98. godini života.