Ako zanemarimo još uvijek nedokazane špekulacije, da je kapitalistički um obvladao tehnikom izazivanja tektonske dinamike utjecajem izvanjske energije koju je sam proizveo i zadržimo se na postulatu, da su potresi prirodni procesi koji prate geološki razvoj zemlje, onda proizlazi da su nastala materijalna razaranja i ljudske žrtve koje tom prilikom nastaju, nešto neminovno na što čovjek još uvijek nema uticaj. Međutim praksa dokazuje da nije tako.
Autor Vladimir Kapuralin
Brojni primjeri dokazuju da je utjecaj ljudskog faktora u količini materijalne štete i gubitka ljudskih života, znatan. Iako čovjek još nije obvladao mogućnošću predviđanja mjesta i trenutka nastanka novog potresa, znanost je sasvim egzaktno utvrdila kako umanjit materijalnu štetu i ljudske žrtve. Građevinska struka je definirala kakvi materijali i način gradnje bitno umanjuju štete u slučaju potresa, a urbanisti svojim rješenjima u stanju su uticat na štetne posljedice i olakšavanju pristupa spasilačkim timovima prilikom intervencija nakon potresa.
Nažalost normativi i postupci koji bi smanjili štetne posljedice potresa i gubitke ljudskih života ne primjenjuju se svugdje i u potpunosti. Najnoviji razorni potres koji je zahvatio Tursku i Siriju bjelodano tome svjedoči. Dok su u Siriji gradovi i naselja, već bili razdrmani višegodišnjim ratnim sukobom, slike razorenih urbanih cjelina iz Turske i struktura ruševina svjedoče o ulozi špekulativnog kapitalizma u kreiranju ljudskih sudbina. Takav zaključak potvrđuju snimke sa razorenih područja na kojima su nadrealni prizori neoštećenih zgrada usred potpunih neprepoznatljivih ruševina, dokaz da je sigurnija izgradnja moguća. Za jednu od tih zgrada navedeno je da pripada predstavništvu Komore građevinskih inženjera.
Štednja na materijalima i načinu gradnje u područjima izrazite seizmičke aktivnosti i na taj način ostvaren profit, koji završava u privatnim džepovima, plaćen je neutvrđenim brojem ljudskih života. Ali za kapitalizam to nisu gubici. Ljudski životi su kolateralna šteta, a materijalna razaranja ni nisu šteta, nego mogućnost skorašnjih novih poslova, na kojima će se ostvariti novi profiti.
Potvrda je to saznanja da kapitalizam, osim što uništava životvornost prirode i čovjeka, on i ubija.