Čovjeka koji je prirodan i neizvještačen trebaju krasiti vrline, kao što dragi kamen, ako je bez ukrasa, treba biti skupocjen.
Ali, ako čovjek obrati pažnju, vidjet će da je u pogledu hvale i preporuke isto kao i kod stjecanja i dobiti: jer, poslovica dobro kaže: Sitna dobit puni vreću; jer sitne dobiti dolaze često, a krupne tek tu i tamo.
Zato je točno da sitnice stječu veliku pohvalu jer se stalno spominju i primjećuju, dok je prilika za bilo koju veliku vrlinu rijetka kao i veliki praznici.
Stoga lijepi maniri znatno doprinose čovjekovu ugledu i oni su (kao što je kazala kraljica Izabela) kao stalna pisana preporuka.
Da bi čovjek stekao lijepe manire, dovoljno je da ih ne obezvrjeđuje jer će ih tako opažati kod drugih, a za ostalo neka se uzda u sebe sama.
Jer, ako ih previše nastoji pokazati, izgubit će njihovu dostojanstvenost, a to znači prirodnost i neusiljenost.
Ponašanje nekih nalik je stihu u kojem je svaki slog izbrojen; kako može čovjek razumjeti velike stvari ako je njegov um naviknut na bavljenje sitnicama?
Ne držati uopće do formalnog ponašanja, znači učiti i druge da ne drže do njega, i time umanjiti poštovanje prema sebi; naročito ga ne treba zapostaviti kad su u pitanju stranci i oni skloni formalnostima; ali zadržavati se na njemu i uznositi ga do neba nije samo zamorno, već umanjuje povjerenje i ugled onoga tko u tome nastoji.
Postoji učinkovit i upečatljiv način učtivog ophođenja koji je posebno koristan ako se zna pogoditi ton.
Među sebi ravnima čovjek je siguran u prisnost i zato je dobro da bude pomalo dostojanstven. Među nižima od sebe siguran je u poštovanje i zato je dobro da bude pomalo prisan.
Tko u bilo čemu pretjeruje, dajući tako drugima priliku da ga se zasite, škodi svom ugledu.
Prilagoditi se drugima je dobro, pod uvjetom da se vidi da to čovjek čini iz poštovanja, a ne zbog ugodnosti.
Općenito uzevši, dobar je savjet podržavati drugoga, ali tome treba dodati i nešto svoje: ako potvrđuješ nečije mišljenje, dodaj tome i vlastiti stav; ako slijediš nečiji prijedlog, neka to bude uz uvjet; ako dopuštaš nečiji savjet, neka to bude uz iznošenje daljnjih argumenata.
Ljudi se trebaju čuvati pretjeranih ljubaznosti; jer, bez obzira na to koliko oni inače bili sposobni, zavidni će ih zacijelo optužiti za ulagivanje, nauštrb njihovih većih vrlina.
Isto je tako gubitak u poslovanju ako je čovjek prepun obzira ili suviše pazi na vrijeme i priliku.
Salomon kaže: Tko misli na vjetar, neće sijati, a tko gleda u oblake, neće žeti. Pametan će čovjek stvoriti više prilika nego što ih nalazi. Ljudsko ponašanje treba biti poput odjeće, ne smije biti suviše pripijena niti otmjena, već takva da se u njoj može slobodno raditi i kretati se.
S engleskog prevele: Branka Žaja i Dijana Kotarac, nova-akropola