Ljudska je priroda često sakrivena; ponekad savladana, rijetko kad ugušena. Sila prirodu čini samo još silovitijom; pouka i razgovor čine je manje nametljivom; samo navika mijenja i pokorava prirodu.
Neka onaj koji želi pobijediti svoju prirodu sebi ne postavlja niti prevelike niti premalene zadatke; jer prvi će ga učiniti potištenim zbog čestih neuspjeha, a drugi će činiti da slabo napreduje, iako će ih češće savladavati. I neka u početku vježba uz pomagala, kao što to rade plivači služeći se mješinama ili rogozom; no neka nakon nekog vremena vježba otežavajući si, kao što to rade plesači s teškim cipelama. Jer, postiže se veliko savršenstvo ako je vježba teža od stvarne primjene. Kad je priroda jaka, i prema tome pobjeda teška, potrebno je biti postupan, najprije zastati i obuzdati prirodu, kao onaj koji, kad je ljutit, natjera sebe da najprije izgovori dvadeset i četiri slova abecede; zatim smanjivati kvantitetu, kao onaj koji kad se treba ostaviti vina, s ispijanja zdravica prelazi na samo jedan gutljaj uz objed; i naposljetku, sasvim prestati. No, ako čovjek ima snage i odlučnosti osloboditi se odjednom, to je najbolje:
Optimus ille animi vindex laedentia pectus
Vincula qui rupit, dedoluitque semel.
Francis Bacon
Nije pogrešno niti staro pravilo da prirodu, kako bi se ispravila, treba poput štapa savijati u suprotnu stranu, pri čemu, jasno, ta suprotnost nije porok. Neka nitko sebi ne nameće neku naviku unedogled, nego s ponekim prekidom. Jer predah daje snagu novom pokušaju; a ako čovjek koji nije savršen bude stalno vježbao, on će uvježbavati i svoje pogreške kao i svoje sposobnosti, i stvarat će jednu naviku od oboje; u tome nema druge pomoći osim povremenih prekida. No, neka se čovjek ne pouzdaje previše u pobjedu nad vlastitom prirodom, jer ona će dugo vremena ležati zatomljena, a onda oživjeti čim se ukaže prigoda ili iskušenje. Slično se dogodilo Ezopovoj djevi, mački pretvorenoj u ženu, koja je sjedila smjerno za stolom sve dok nije pokraj nje protrčao miš. Zato neka čovjek ili u potpunosti izbjegava takve prilike ili neka im se izlaže često kako ga ne bi previše uznemiravale. Čovjekova priroda najbolje se razotkriva u privatnosti, jer tada nema pretvaranja; u jarosti, jer čovjek onda zaboravlja na svoja pravila; ili u novim prilikama, jer ga tu napušta navika. Sretni su oni ljudi čija je narav u skladu s onime čime se bave; inače mogu reći: multum incola fuit anima mea, kad se bave nečim do čega im nije stalo. U učenju, čime god se čovjek odlučio baviti, neka za to odredi sate; a za ono što mu je po prirodi blisko, neka se ne brine oko vremena, jer će mu misli same od sebe letjeti prema tome. Čovjekova priroda izrasta ili u biljku ili u korov, zato neka pravovremeno zalijeva jedno, a iskorjenjuje drugo.
Izvor: Nova Akropola